Bolest uglavnom pogađa mlađe odrasle osobe, koje ranije nisu imale veće zdravstvene probleme, zbog čega neki imaju nagli pad kognitivnih sposobnosti.

Prema riječima ovog anonimnog izvora, broj oboljelih raste, a pacijenti razvijaju niz zabrinjavajućih simptoma kao što su nagli gubitak težine, nesanica, halucinacije, otežano razmišljanje, pa čak i ograničena pokretljivost. Postoji 48 zvaničnih slučajeva koji su još pod istragom, ali taj broj datira još od ranog proljeća 2021. godine. Nekoliko izvora tvrdi da sada ima oko 150 pacijenata.

„Zaista sam zabrinut zbog ovih slučajeva jer se čini da se bolest ubrzano razvija. Mislim da dugujemo neku vrstu objašnjenja pacijentima“, rekao je anonimni izvor Garidana, član zdravstvene mreže Vitalite.

Pored toga, prijavljeno je najmanje devet slučajeva u kojima su dvoje oboljelih u bliskom kontaktu, ali bez genetskih veza, što sugeriše da bi zagađenje životne sredine moglo biti faktor u ovoj enigmatskoj bolesti.

Jedan sumnjivi slučaj uključivao je muškarca sa simptomima demencije i ataksije (gubitak koordinacije pokreta mišića) i njegovu ženu koja se brinula o njemu kada su se pojavili simptomi. Odjednom je počela da pati od nesanice, atrofije mišića i halucinacija. Sada je njeno stanje gore od njegovog. Štaviše, medicinska sestra u svojim 20-im godinama, koja je brinula o bolesnoj ženi u svojim 30-im godinama, nedavno je počela da pokazuje simptome neuroloških problema. U trećem slučaju, mlada majka je naglo izgubila čak 60 kilograma i počela da pati od nesanice i halucinacija. Snimanje mozga je pokazalo napredne znake atrofije kod nje.

Zaposleni u Vitalitu, koji je razgovarao sa Gardijanom pod uslovom anonimnosti, rekao je da je bio tako ozbiljno zabrinut zbog brzine kojom se pogoršava zdravlje bolesnih mladih ljudi.

„Ovo nije bolest Nju Branzvika, ali je ovdje vjerovatno izraženija jer smo mi oblast u kojoj su ljudi više izloženi faktorima rizika životne sredine“, rekao je on.

Očekuje se da će vlasti u Nju Branzviku ovog mjeseca objaviti izjavu da su dosadašnji slučajevi, koji su izašli na vidjelo prošle godine kada su informacije procurile u javnost, bili pogrešno dijagnostikovani i pogrešno povezani sa nepovezanim bolestima. Specijalna klinika za neurodegenerativne poremećaje u gradu Monkton je centar za liječenje pacijenata upućenih iz Nju Branzvika, ali i susjednih provincija. Tamo su slučajevi zbunili ljekare odupiranjem nizu standardizovanih neuroloških testova koji se koriste da bi se isključila određena stanja.

Tim neurologa i epidemiologa na klinici odlučuje da li su pacijentima potrebna dodatna ispitivanja ili još uvijek boluju od poznate bolesti. Utvrđivanje ko treba da ide na dalje pretrage, ako je u pitanju nepoznata bolest, veoma je subjektivno jer je mozak izuzetno teško proučavati. Ljekari mogu biti potpuno sigurni u dijagnozu samo ako pacijent umre, pa se cerebralno tkivo može detaljno pregledati.

Ove jeseni, zdravstveni zvaničnici u Nju Branzviku su tvrdili da je osam smrtnih slučajeva rezultat pogrešne dijagnoze, tvrdeći da su žrtve, umjesto uobičajene neurološke bolesti, umrle od poznatih, ali nepovezanih patoloških stanja. Ali neki dobro upućeni stručnjaci najviše brinu o starosti pacijenata, jer su neurološke bolesti rijetke kod mladih ljudi.

„Činjenica da ovdje imamo mlađi spektar pacijenata u velikoj je suprotnosti sa onim što tvrde zdravstvene vlasti Nju Branzvika – da su dosadašnji slučajevi pogrešno povezani“, rekao je kanadski neurodegenerativni stručnjak za Gardijan, koji je takođe želeo da ostane anoniman.

U oktobru su zdravstvene vlasti u Nju Branzviku objavile da nema dokaza da bi bolest mogla biti povezana sa hranom i izlaganjem (zagađenom) okruženju.

Lori Biti, penzionisani radnik hardverske kompanije, umro je 2019. godine, ubrzo nakon što je mentalna konfuzija (delirijum) oko Božića označila početak naglog pogoršanja njegovog stanja. Njegov sin Tim kaže da je porodica bila zapanjena kada je saznala da je njegov otac jedan od osmoro ljudi kojima je javno rečeno da im je postavljena pogrešna dijagnoza i da su zapravo umrli od Alchajmerove bolesti.

Biti i njegova sestra molili su se da se ostaci njegovog oca testiraju na neurotoksine, uključujući b-metilamino-L-alanin (BMAA), za koji neki vjeruju da bi mogao biti odgovoran za nepoznatu bolest. Prema jednoj studiji, visoke koncentracije BMAA pronađene su u jastozima, čiji je ulov industrija koja čini okosnicu ekonomije mnogih priobalnih zajednica Nju Bransvika. Očigledni otpor pokrajine sprovođenju testova na sumnjive faktore životne sredine doveo je do spekulacija među porodicama da se politički prikriva veza među oboljelima."Ako su htjeli da pomognu teoretičarima zavjere, onda je naša vlada uradila divan posao da to promoviše. Da li oni samo pokušavaju da nam prodaju priču za koju misle da ćemo samo progutati? Mi to jednostavno ne razumijemo", rekao je Tim Biti, sin pokojnika.

Dokumenti koje su državni organi po zakonu morali da dostave javnosti kažu da kanadska agencija za javno zdravlje razmatra BMAA kao mogući uzrok bolesti, ali tvrdi da je pokrajina Nju Branzvik ipak trebalo da naredi testiranje.

"Ne znam zašto to nisu uradili. Imaju posmrtne ostatke mog oca, dali smo im dozvolu da urade toksikologiju i urade šta je potrebno, ali i dalje ništa nije urađeno", rekao je sin pokojnog Loria Bitija.

Stručnjaci, s druge strane, primjećuju da je samo testiranje teže nego što javnost shvata. Dok neki medicinski testovi mogu dati brze i jasne rezultate, druge vrste istraživanja zahtijevaju mnogo više posla.

"Ono o čemu govorimo je zapravo potpuno naučno istraživanje, jer je to jedini način da znamo tačno šta tražimo. Trenutno nemamo način da protumačimo jednostavne podatke koje možete dobiti kada testirate nečiju moždanog tkiva za određeni toksin. Na primer, kada nivoi toksina postanu razlog za zabrinutost", rekao je neimenovani naučnik.

Ovog mjeseca bi trebalo da bude objavljen izveštaj o tome da li je 48 prijavljenih slučajeva zaista neurološka bolest ili je pogrešna dijagnoza neurologa.

(Net.hr)