Posljednjih dana puno se priča o slaboj i nikakvoj odbrani avganistanske vojske. SAD i NATO posljednjih 20 godina uložili su ogroman novac u razvoj avganistanskih snaga, dali su im moderno naoružanje i logistiku, a ovi nisu izdržali ni par dana u borbama sa znatno malobrojnijim talibanima.
Jedna strana priče je, dakle, o tromosti i slabosti avganistanske vojske.
Ali, postoji i druga strana priča, ona o snazi i moći talibana.
Kako je relativno mala grupa postala tako moćna i snažna te zavladala u kratko vrijeme ogromnom teritorijom?
Talibani su, piše "BBC", malena, ali efikasna grupa. Procjenjuje se da imaju 60.000 pravih boraca. Kad im se dodaju neki saveznici i simpatizeri, taj broj se penje na oko 200.000.
U posljednje vrijeme, kako su napredovali tako su zaplijenili gomilu oružja od avganistanske vojske. Dobar dio tog oružja avganistanskim snagama dale su SAD. Tako su talibani došli u posjed Humveeja, mašinki, topova, minobacača te pušaka s nišanima prilagođenim za ciljanje noću.
To, naravno, nije jedino oružje koje imaju talibani. Avganistan je preplavljen oružjem proizvedenim još u SSSR-u, a koje potiče iz ratova mudžahedina i sovjetskih snaga osamdesetih godina.
Talibani su s godinama prilagođavali oružje te su u mnogo situacija pokazali da zastarjelo oružje može pobijediti ono moderno. Na primjer, improvizovane eksplozivne naprave posljednjih su decenija nanijele ogromnu štetu skupim i odlično opremljenim američkim i britanskim snagama.
Jedna od ključnih stvari je poznavanje terena. Protivnici talibana - nekad Sovjeti, a onda Amerikanci i vojnici NATO zemalja, u Avganistan su dolazili izvana. Velika prednost talibana je dobro poznavanje terena, što se u mnogim situacijama pokazalo ključnim.
Uz sve to, talibani su u posljednje vrijeme znatno širili svoj uticaj te s vremenom postali popularni u onim krajevima gdje ih ranije nije bilo previše. Nadalje, još od ranije kontrolisali su neke ključne granične prelaze, čime su finansijski slabili vladu u Kabulu.
Talibani su sve vrijeme radili kontrolisane i planirane napade, tačno su znali koga napadaju i koga žele ubiti. Tako su s vremenom ubili cijeli niz važnih vladinih funkcionera, aktivista za ljudska prava i novinara.
Na taj način su polako, ali sigurno brisali male benefite koji su ostvareni u posljednjih 20 godina i olakšali svoj ponovni dolazak na vlast.
