Riječima: "Kao pravoslavac ne mogu da učestvujem u napadu na bratski narod", Ricudis se tada oglušio o naređenje i vratio brod u luku umjesto da uplovi u Jadran.

Time je zapečatio svoju sudbinu.

Iako su mnogi grčki mornari stali uz njega, vojni sud ga je 1999. godine osudio na dvije i po godine zatvora. Pritvorom se, nažalost, nisu završile njegove nedaće – suđeno mu je pred devet sudova i izbačen je iz službe.

Ovaj nevjerovatan čovjek, kojeg zna svaki Srbin i koji u Srbiji ima nekoliko murala i kojem je sveti arhijerejski sinod SPC dodijelio orden Svetog cara Konstantina.

"Mnogi ljudi su to lijepo opisali, u istoriji je ostao jedan mali odlomak da se o njemu piše – o vojniku koji je odbio da ubije, bez obzira na cijenu mog života, pa čak i smrti. Ne govorimo o činjenici da su me samo otpustili, nego su naredili i da me strpaju u zatvor. U zakonu postoji i jedan član koji govori o električnoj stolici, meni su govorili da će me strijeljati. Ja sam ponosan zbog svega što sam uradio i to nikad ni za šta ne bih mijenjao, ni za cijeli svijet. Taj osjećaj prave slobode koji vam daruje da stojite uspravno i da se suprotstavite svim izgledima u budućnosti. Želim da svi ljudi budu svjesni da i sada stojim gdje sam stajao i tada, gdje su stajali i mnogi drugi vojnici NATO koji su poslušali naređenje da ubijaju Srbe ili bilo koji drugi narod da bi zaradili mnogo novca. Ali, novac nije smisao života, već vaša ubjeđenja i duhovne vrijednosti. Te iskrene vrijednosti će nas podržati u najkritičnijim momentima u našem životu i odlučiti o našoj sudbini, jednom kad nas više ne bude", rekao je Ricudis.