Dok se zgražavamo nad djelima talibana i njihovom odnosu prema ženama u Avganistanu, propuštamo da primjetimo da i sami često stajemo u odbranu mizoginih muškaraca koji se iživljavaju nad svojim bivšim i sadašnjim partnerkama. Nasilje nema opravdanje, žrtva ne može da bude kriva, ali, ipak, mnogi još gaje crv sumnje.
Pitate se gdje, kako, to nije moguće? Danas je osvanula stravična vijest da je jedan muškarac kidnapovao svoju bivšu djevojku, odveo je u Resnik, oduzeo mobilni telefon i tri dana se iživljavao nad njom, silovao je i tukao. Na kraju, kada mu je to dosadilo, strpao ju je u kola i izbacio na Zvezdari. Za kraj, još malo ju je tukao na licu mjesta.
Govorimo o monstruoznom silovanju, zločinu koji je trajao danima i učinjen je s namjerom, o djevojci koja nije mogla da umakne, koja je bila izložena golom nasilju.
"Možda je izmislila da mu napakosti. Ko zna gdje i s kim je bila i sta je radila ta tri dana", jedan je od neumjesnih komentara koji je ostavljen ispod ovog teksta.
Možda - zato i jeste osumnjičen. Ali, sumnja je i te kako osnovana, jer je čovjek u pritvoru, a ljekari su imali pune ruke posla da zbrinu nesrećnu ženu. Želja da se nasilnik opravda nadjačala je razum.
"Šta je sa ljudima?", još jedan je od komentara. I, taman što ste pomislili da se neko pita šta je to s muškarcima koji su spremni na takvo iživljavanje, slijedi razočaranje.
"Prvo, šta je sa tom djevojkom", nastavlja se komentar... "Ideš da se nađeš sa bivšim da porazgovarate, a nemaš namjeru da se pomiriš sa njim. Čemu to? O čemu da razgovarate onda? Zašto? Malo razuma samo treba".
Govori o svemu tome kao da je riječ o običnom susretu... Tek onda slijedi i dio osude nasilnika.
"Drugo, ja ne znam šta je sa muškarcima. Kakvo vas je to bijesnilo i gnjev snašlo, da se vi iživljavate nad slabijima tj. nad ženama. Frustracije se riješavaju drugačije. Idi prijatelju u teretanu izudaraj džak, istrči, idi u Crkvu. Sad je sebi napakovao 10 god. Šamarate žene po tržnim centrima i na ulicama. Neko opasno zlo se uvuklo u nas".
Jedan čitalac odmah je vidio da je tu sve nešto "sumnjivo". I ne samo to, već i sam poziva na nasilje.
"Čudna priča pomalo... prebiti nekoga bejzbol palicom i da on dođe k sebi... ne znam baš... takvi leže u lokvi krvi, ne hodaju. Zar ta žena nema nekog brata, strica, oca ili koga već pa da pre odlaska na robiju ovome pripreme oproštajnu veče?
Ima još sumnjičavih.
"Sumnjiva priča i to vrlo! Neću da grešim dušu, ali videćemo".
Neko, ko je umesto imena napisao samo "Mnogo pitanja" postavio je zaista mnogo hipoteza, zanemarivši onu suštinsku - nasilje je problem samo po sebi, žrtva ne može da bude kriva i ako hoćemo da suzbijemo ovakve strahote u glavi samo treba da nam bude počinitelj.
"Svako ko ima žensko dijete mora da bude oprezan i da vodi računa s kim se ta djevojka viđa", počinje ovaj komentar.
Dakle, problem nije što naislnik postoji, nego što je neko trebalo da kontroliše ženu da ne ode s nekim na piće. Kao da je normalno očekivati da neko može da odreaguje nasilno, a ne da je to teško krivično djelo.
"Neko pomodarstvo je nastalo već duže vrijeme, pa djevojke obožavaju nasilne momke. Što stariji to bolje i što 'opasnije' izgleda to je veći trofej, još ako je oženjen tek onda je pravi. Kako niko nije prijavio nestanak djevojke koja tri dana i tri noći ne dolazi kući i nikom se ne javlja? Ima li ona ikog svog živog? Nešto mi tu sve pomalo nerealno. Otišla da se vidi sa njim, a ne želi pomirenje. Koliko ona ima godina uopšte kad je tako naivna? Ljudi čuvajte svoje ćerke, razgovarajte, otvarate im oči".
Problem ovakvog gledanja na stvari sumirao je jedan čitalac sljedećim riječima od kojih podilazi jeza.
"Prije neki dan napišem ovde da je moju sestričinu od 16 godina silovao, i to brutalno, rođak. Poslije ljekarskih pregleda silovanje je potvrđeno. Ali me je jedan komentator ovdje napao kako smo mi ocrnili rođaka. Pitam se kakvog je mentalog sklopa taj čovjek kada brani silovatelja pored svih dokaza? Mene plaše komentari naših muškaraca. Da li je moguće da je ovoliko bolesnika koji brane silovatelje?".
.webp)
