- Još od malih nogu sam zavoljela sve seoske poslove, i vožnju traktorom. Kad sam malo stasala poželjela sam da vozim, ali tata nije htio da me nauči jer je mislio da neću moći da savladam sve što je potrebno. Kad sam bila četvrti razred prvi put sam sela za upravljač, korak po korak i uz tatino strpljenje počela sam da upravljam traktorom bez problema. Na početku je bilo začuđenih i uplašenih pogleda, ali brzo sam ih demantovala. Čak vole i da se voze sa mnom - priča za RINU kroz osmijeh ova djevojčica sa Suvobora.

U selu svi znaju za Sašku i njenu crvenu mašinu, a komšije kažu da vozi kao odrastao muškrac. Spretnost je imala od koga da naslijedi, jer i njena majka Ružica vješta je za volanom. Tokom sezonskih radova aktivna je tokom čitavog dana i od velike pomoći svojim roditeljima.

- Vozim sama našim lokalnim putevima, a ponekad tata ide ispred mene autom kako bi se uvjerio da sam vješta za volanom. Sve što ima od poslova prihvatam bez problema. Sijanje kukuruza, vozim bale, kosim livade i drljam njive. Nijednog posla se ne stidim, čak i kad počne škola jedva čekam da se nastava završi i jurim kući da pomognem gdje zatreba - rekla je Saška.

Sljedeće godine već planira da upiše auto-školu, kako bi za svoju vožnju imala i propisnu dozvolu i mogla traktor da vozi i na malo dužim relacijama i kroz centar sela, ne samo na svom imanju i njivama.

- Živjeti na selu ima svoje prednosti, sve što radite to činite sa svojom porodicom. Sestre i ja zajedno sa roditeljima imamo svoje rituale, kroz posao na imanju imamo zajedničke aktivnosti, obaveze. Dan nam prođe brzo i što je najavžnije uz osmijeh. Svoje djetinjstvo na selu, nikad ne bih mjienjala za grad - zaključila je Saška.