Riječ je o Šabanovom kumu Slobodanu Bobanu Stojadinoviću, koji je tokom stravične nesreće u "seatu" sjedio neposredno iza Šabana Šaulića. Stojadinović je iz bolničke postelje, za koju su ga prikovale teške povrede, ispričao šta se događalo u tim kobnim minutima.

"Do pola 4 smo imali nastup u klubu. Onda smo se dogovorili da pošto imamo avion rano ujutru legnemo u hotelu i da ga budim u 6.15 sati. To je bio dogovor. Došao sam u sobu, sat vremena sam spavao i u 6.15 me budi telefon. Ustajem, a u tom trenutku Šaban je već bio budan i spreman, te mi lupa na vrata. I pitam ga: "Pa zašto žuriš?" A on mi kaže: "Pa hajde, molim te, brzo, zašto kasniš? Žurimo!" Malo mi čudno bilo zašto me zove i zbog čega, nikada pre nije tako. Imali smo još tri sata do poletanja aviona njegovog. Brzo sam se obukao, spustio dole, ušli smo u auto. Krenuli, bio je malo nervozan i tu mi je zamjerio što ga nisam probudio tri minuta ranije. Pazite, tri minuta, nisam mogao sa vjerujem. Sav je bio čudan!", kaže Stojadinović.

Stojadinović se priseća da je folker i tokom nastupa bio nekako nestpljiv.

"Sve vrijeme dok je pjevao gledao je na sat, jedno pet puta. Kao da je negdje jurio i žurio, kao da ga je neka nesreća vukla. Dok smo putovali, pričali smo o našim ljudima koji ovde dobiju penziju, a umru ovdje. I ništa ne prožive - prisjeća se Stojadinović.

Na automobilu "seat" su bila loša svjetla i Šaban je to primjetio. A Mirsad mu je, prema riječima Stojadinovića, odgovorio: "Nešto nam ne radi lampa, pukla, sada ću da vozim po dugim".

"Nismo pet riječi progovorili i onda bam! Neki radovi na putu su bili, te se sve iz tri trake sužavalo u jednu. Naletelo je drugo vozilo na nas od pozadi, a Mirsad koji je vozio je kočio. Sjedio sam pozadi, a ispred mene je sjedio Šaban. Iza Mirsada je bio njegov instrument sintisajzer, a kažu da je od njega dobio težak udarac u glavu. Od silne, kompletan gepek nam je nabio skroz napred - kaže Stojadinović.