Podsjetimo, on je djevojčicu držao 10 dana u zatočeništvu, tjerao je da pješaka idu šumom ka knjaževačkim selima. Djevojčica je danas odlična učenica osnovne škole u naselju Brzi Brod. Traume polako padaju u zaborav, ali pojavili su se dugi problemi.

Naime, njena porodica je u teškoj materijalnoj situaciji, a djevojčica danas nema radni prostor, svoju sobu.

Njena majka Aleksandra kaže da traume nikada sigurno skroz neće nestati, ali uslovniji život bi joj mnogo pomogao "da strašne trenutke ostavi iza sebe".

- Zaista smo u teškoj situaciji. Iz ove kože se ne može. Ni muž ni ja nemamo posao. I to je najveći problem. Pored svih muka koje smo preživjeli, sada se borimo za golu egzistenciju. Robi ode na pet ili šest dana, uradi neki posao i tako se dovijamo. Ja moram da budem uz kćerku. Jeste ona sada ima 14 godina, mnoge stvari obavlja sama bez problema, ali opet u ovom periodu, moram da budem uz nju. Ja imam tu obavezu da dijete vodim do škole, da je dovedem iz škole. Svakako bih našla posao, ali kada bi se uklopila sa roditeljskim obavezama. Sada je njoj najviše potrebna soba, da ima svoj kutak, da tu može i da uči i da joj tinejdžerski dani budu lakši - priča Aleksandra.

Ona kaže da je mnoga pomoć koja je obećavana ostalo "prazno slovo na papiru".