Poslije Kumanovskog sporazuma, za porodicu Ibraj nije bilo opstanka na Kosovu i Metohiji. Svi su bili na spisku za likvidaciju. Zato su izbjegli. Ima ih svuda, od Niša do Australije, ali više nikog u Đakovici.
Muharemu su pripadnici tzv. OVK ubili šest članova porodice. Stradala su mu, kaže, tri brata, sin i dva bratanca. Razlog je, dodaje, to što je on radio u policiji.
- Ko je bio protiv OVK, on je nastradao na neki način - ili je ubijen ili kidnapovan. Ja sam rođen u ovoj državi, otac mi je rođen tu, ja nisam mogao protiv države - ističe Muharem Ibraj za RTS.
Saznanje da je postupio ispravno jače je, kaže, od svih kleveta koje ga prate u kosovskoj javnosti.
- Nisu ni oni na Kosovu zadovoljni sad. Zadovoljni su oni koji su krali, pljačkali, prodali našu djecu... bogati su, a narod - većina su siromašni - kaže Ibraj.
Jagodu su držali zaključanu, roditelji nikada nisu pronađeni
U Orahovcu, Jagodu Ulamović tukli su i držali zaključanu pripadnici tzv. OVK.
Istovremeno su joj kidnapovali roditelje Živka i Desanku Petković, koji nikada nisu pronađeni.
- Za vrijeme rata 1999. godine, nas je napao OVK u stanu. Tu smo bili zarobljeni osam dana bez hrane, bez vode, dvoje djece, maloljetni su bili tada. Rekli su: ko bude izašao, dobiće metak u čelo - sjeća se Jagoda.
Patnje koje su proživjeli na Kosovu i Metohiji ne mogu da zaborave.
Pravo na imovinu bez koje su ostali ne mogu da ostvare, a o njihovom povratku više niko i ne govori.
