Mića Jevtić rođen je 28. oktobra 1956. u Drenovcu. Po zanimanju je bravar i varilac. Od malena je bio nemiran. Izlazio je iz dječje kolijevke, penjao se i bio nestašan u svakom pogledu, pričala je njegova majka.

"Od malena sam volio da se penjem po drveću. U školi sam najbolji bio iz fizičkog. Za osam sekundi sam se penjao devet metara na konopcu i to radeći samo rukama bez pomoći nogu. U JNA sam bio u Kičevu i bio najbolji vojnik. U mladosti sam imao ponudu da odem u svijet i da unovčim svoja znanja i vještine, ali mi majka nije dozvolila i ja sam je poslušao", kaže Jevtić.

Mića je radio "svijeću" - gimnastičku disciplinu koju rade profesionalci, kao i druge vježbe na visini od deset metara. Taj proces osvajanja visine tekao je postepeno.

"Krenuo sam od zemlje, pa sve naviše postepeno, a to radim i sada. Na seosku bogomolju Spasovdan vježbao sam i na ringišpilu koji je tada bio u selu. Zadivio sam profesionalce, a neki su se čak i uplašili i nisu smjeli da gledaju moje vratolomije. Potpisao sam se da sam odgovoran za sebe, pa me tek tad gazda primio. Radio sam brojne akrobatske vježbe gdje su noge gore, a glava dole. Na brojnim akcijama sam se penjao po drveću, kao i na banderama za struju. Dobio sam brojne opklade, jer sam se za samo 14 sekundi ispenjao na banderu do sijalica i vratio nazad. Poznati su moji podvizi na vježbama koje sam izvodio naopačke - naglavačke. Penjem se bez penjalica na deblje bandere, a često nastupa i po vašarima i drugim manifestacijama. I sada u svojoj 65. godini radim sve ove vežbe i oduševljavam svoje mještane i brojnu publiku", dodaje on.

Mića kaže da je veliki pobornik zdrave hrane – svakodnevno jede koprivu u svježem stanju, pravi i pije čajeve od brojnih ljekovitih biljaka, a voće i povrće koristi isključivo neprskano, čisto ekološko.

Živi sam u svojoj kući u selu bez stalnih primanja. Živi od nadnica i radi razne sezonske poslove. Struju nema deset godina, EPS ga je isključio sa mreže zbog neplaćenih računa, koji su sada zbog kamata dostigli visok nivo. U kući nema ni vodu, već samo česmu u dvorištu.

Eto, i to je moguće u Srbiji u 21. vijeku.

(Kurir)