Mnogi grčki mornari stali su uz svog kapetana, narod ga je podržao, ali ga je ipak vojni sud 1999. osudio na dvije i po godine zatvora. Suđeno mu je pred devet sudova i izbačen je iz službe.

Danas radi kao kapetan na jahtama. 

Prvu ponudu Srbije da mu bude dodijeljen orden je odbio rekavši da mu nije potrebno ništa, već da "sve zaslužuje hrabri narod koji je vodio borbu protiv svih i bez šanse".

Ipak, 2018. godine, sveti arhijerejski sinod SPC dodijelio mu je orden svetog cara Konstantina, "zbog njegove žrtvene ljubavi prema bratskom srpskom narodu, odbijajući da učestvuje u NATO bombardovanju Srbije 1999. godine.

Povodom godišnjice, Ricudis je objavio pjesmu:

Moja mala slobodna zemljo,

velika moja Srbijo,

sanjao sam te noćas

kako letiš visoko 

orao si Nemanjin bila,

sijala,

sletjela mi na ruku,

držala si čudnu, trobojnu ružu

bijelu sa crvenim listovima,

svježu kao da nije otkinuta.

Imala si plave, vječno slobodne oči,

bijele ti bore, junačke linije napisane u istoriji,

prostiru se u tvom letu,

crvene tvoje latice, živa krv u venama tvojih heroja.

Držao sam te u ruci, Domovino moja slobodna, i koračao, koračao,

ponosno koračao, ma kako si lijepa bila? Koliko svjetla?

Nisam te ostaviti htio, gdje da te spustim?

Cio je svijet moje srce...

Srce tvoje cijelo, moj svijet...