Šef srpske diplomatije, Ivica Dačić, smatra da je smiješno to što je cnogorski predsjednik Milo Ðukanović rekao da je došlo do zaoštravanja odnosa Srbije sa komšijama, Zagrebom, Prištinom, pa i sa Podgoricom, kao i da Crna Gora ne donosi antisrpske odluke, već odluke u svom interesu.
Dačić pretpostavlja da Ðukanović pritom misli na crnogorske interese, što je, kako ističe, lijepo, jer i Srbija donosi odluke u sopstvenom interesu.
"Treba li zbog toga da se izvinjavamo bilo kome", zapitao je Dačić.
Kao drugo je naveo da je, u istom tom intervjuu, Ðukanović nagovijestio da je Srbija odgovorna za ”estrukciju Crne Gore”, šta god to, kako kaže, značilo.
"Niti je Srbija bilo kom državljaninu Crne Gore zabranila ulazak u Srbiju, niti od Srbije zavisi ulazak Crne Gore u Evropsku uniju. Dakle, zbilja je smiješno", naveo je Dačić u intervjuu za podgorički Dan.
Dačić je ocijenio da su odnosi Srbije i Crne Gore stabilni, da je Srbija otvorena za razgovor o svim temama koje obe smatraju važnim, kao i da Srbije želi Crnoj Gori ulazak u Evropsku uniju.
"Ali, ne možemo prihvatiti ulogu dežurnog krivca za svačije probleme. Na kraju, Crna Gora treba najzad da shvati da u Srbiji nema nikakvog žala zbog rastanka sa Crnom Gorom. Srećan put, kamo sreće da se nikad nismo ni spajali", poručio je Dačić.
Prema njegovim riječima, ako neko treba da žali zbog 1918, onda je to Srbija, jer je u ratu izgubila 28 odsto stanovništva.
"Na koga se Crna Gora žali na Aleksandra Karađorđevića, polu-Crnogorca, unuka crnogorskog kralja Nikole Petrovića? Uostalom, i Karađorđevići su Petrovići koji su u Šumadiju došli sa crnogorsko-hercegovačkih brda. Jedan Šumadinac, Kruševljanin ili Topličanin nikad ne bi ukinuo Srbiju zarad Jugoslavije. I zašto bismo mi žalili zbog Crne Gore? I ranije smo bili dvije države. Jedino što se nikad nije dešavalo da Crna Gora i Srbija budu u sukobu. To je ono što je tragično. Uostalom, i kralj Nikola, kad je uputio proglas narodu 1914. godine, napisao je ”živjelo naše milo srpstvo”. Nisam ja napisao to, nego on", kazao je Dačić.
Šef srpske diplomatije dalje kaže da su gusle i srpske i crnogorske, ali da nikada nije čuo nijednu guslarsku pjesmu o sukobu Srbije i Crne Gore.
"I zato kad iz Crne Gore govore o velikosrpskoj agresiji, ja se uvijek našalim i kažem da ja samo znam za velikocrnogorsku agresiju na rukovodeća mjesta u Srbiji", rekao je Dačić i poručio:
”Da zaključim, sve najbolje Crnoj Gori, ne interesuje nas šta rade, osim kada su u pitanju srpski nacionalni i državni interesi i položaj Srba u Crnoj Gori, kojih ima 30 odsto. To je suvereno pravo svake države. Sve to treba da radimo u međusobnom prijateljstvu”.
Prema njegovim riječima, položaj Srba u Crnoj Gori važan je element u bilateralnim odnosima dvije zemlje.
"Smatramo da su Srbi konstitutivan narod u Crnoj Gori, a nikako manjina. Inače, mi pitanje jezika kojim govore građani Crne Gore ostavljamo njima na odluku, iako je činjenica da tokom razgovora naših zvaničnika prevodioci nisu potrebni", kazao je Dačić.
Istakao je da Srbija, takođe, smatra da je Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori važan dio njene istorije i kulture i da je kao takvu zvanični Beograd tretira.
"A ja lično vjerujem i da većinsko crnogorsko stanovništvo misli isto. Ali, sva ova pitanja mogu se riješiti dijalogom i dio su razgovora tokom susreta zvaničnika naše dvije zemlje. Mislim da bi za naše odnose, ali i za unutrašnju stabilnost Crne Gore, bilo ljekovito da Srbi postanu dio vladajuće koalicije. Mnogi problemi bi tako mogli da budu prevaziđeni", smatra Dačić.
Crna Gora, smatra takođe Dačić, treba da riješi slučaj Branke Milić u okviru svojih institucija, a na Srbiji je da pomogne razmjenom obavještajnih podataka i informacijama.
"Ne zaboravite da je Srbija, kao i svaka druga država, dužna da pomogne svakom svom državljaninu koji od nje traži pomoć. Ta pomoć pripada i gospođi Milić. Nadam se da će nadležne institucije obe zemlje, uz saglasnost gospođe Milić, doći do obostrano prihvatljivog dogovora" zaključio je Dačić.
