Šapić je iz Tovrljana, lijepo obučen sa kišobranom u ruci krenuo kod svog sestrića Jovice Simića u Trnovi Laz na litije. Usput ga je udario grom, pa ga bacio na obližnju njivu. Od siline udarca Šapić se onesvijestio i neko vrijeme proveo tako. Kada se malo osvijestio, pozvao je sestrića, a on Hitnu službu.

"Kada sam kolima krenuo da ga pronađem, uopšte nisam znao šta ću zateći. Ujka je na sreću bio dobro, ali je čitav oprljen od groma. Cipele više i nema, čak su mu i čarape izgorjele. Ovi iz Hitne ga pregledali, rekli da je dobro i dali mu upute sutra da ide da se provjeri", kaže Simić, koji dodaje da mu je ujak u šoku.

"Sada imamo još jedan razlog za slavlje", dodaje naš sagovornik.

Na Šapićevom tijelu se vide crni tragovi, a lice mu je potpuno crveno. Starina je dobio i počasno mjesto za solom, u čelo sofre i postao centar slavlja!

Od davnina je Spasovdan, kao duboko ukorenjena svetkovina u narodu, proljećni praznik stočara i zemljoradnika. Smatra se veoma srećnim varovnim danom kada sve valja započinjati i zato se zove još Spasovlje.

Zapisano je da je jednom domaćinu kraj Topole, koji je odsjekao zapis na svojoj njivi u namjeri da ga isječe za kapiju, grom udario u dvorište gdje je ležao posečeni zapis, baš kada je ženio sina, i rastjerao svatove.

Na Spasovdan se ne radi da grom ne bije i, kako vjeruju u leskovačkom kraju, ne dođe na čovjeka "lošotinja" i da insekti ne opustoše njive.

Posebno je bio raširen običaj da se na Spasovdan po njivama, zabranima, torovima, košnicama, baštama pobadaju krstovi od ljeskvine (zakršćavanje letine), ako to nije učinjeno na Đurđevdan.

Pobadan je i ljeskov štap i rasjecan na vrhu, u visini grudi, a u rasjek je stavljen kraći prut i tako pravljen krst kojim može da se vidi sa svih strana.