Sjetni zvuci pesme "Kada odem" zaorili su se večeras Trgom slobode u Novom Sadu.
“Kad me đavo isprati, glavnim sokakom i kad mjesečina zavije moj trag, nemoj tugovati, jer jednom svakom mali nijemi slavuj doleti na prag.”
Cvijeće, svijeće i stotine uplakanih lica ispunilo je večeras centar grada o kome niko ljepše nije pjevao od Đorđa Balaševića. Građani su se spontano okupili najprije ispred kuće čuvenog kantautora, a potom i na Trgu kako bi mu odali poštu.
Prvi put u istoriji, svjetla Gradske kuće ugašena su u znak žalosti i poštovanja. Novi Sad večeras tuguje za jednim od njegovih najdražih sinova, Đorđem Balaševićem.
Prema odluci gradonačelnika Miloša Vučevića, rasveta Gradske kuće večeras neće sijati. Mrak u kom se nalazi simbol grada, oslikava raspoloženje njegovih stanovnika, piše Telegraf.
Stotine sugrađana spontano se okupilo na Trgu slobode, aplauzom, pesmom i upaljenim svijećama opraštaju se od najvećeg kantautora naših prostora.
Zastave su spuštene na pola koplja, a po nezvaničnim informacijama u Novom Sadu biće proglašen Dan žalosti kada porodica odredi datum sahrane.
Kada je pesmu “Kada odem” zamenila njegova čuvena “Slovenska”, svi su uglas zapjevali.
Ako umrem mlad
Posadi mi na grobu samo ružmarin
Ne dozvoli tad
Da naprave od toga tužni treći čin
Nek mi ne drže govore
Nek drugom pletu lovore
Ako umrem mlad
Zaustavljen u koraku i snu
O zagrli me sad
Jako, najbolje što znaš
I nemoj crnoj ptici da me daš
Ma ne, ne brini
Proći če za tren
Ja sam samo malo lud i zaljubljen
Usijledila je pesma “D moll”, a potom i njegove druge balade. Svaka je ispraćena aplauzom i otpjevana kroz uzdahe.
Kada je u pjesmi “Odlazi cirku” rekao: “Laku noć, dame i gospodo, eto i ova predstava je završena. Bilo je zadovoljstvo glupirati se za vas” vjerovatno nije mogao da sluti da će mu “Laku noć, Đole” posljednji put uputiti sa ovog mjesta.
Podsetimo, poznati srpski kantautor Đorđe Balašević preminuo je u 67. godini u Novom Sadu. On je bio primljen na Infektivnu kliniku u KC Vojvodine gdje se lečio od upale pluća.
Đorđe je rođen 11. maja 1953. godine u Novom Sadu. Odrastao je u tom gradu, u kući u Ulici Jovana Cvijića koja se pominje u njegovoj pesmi „Neki novi klinci“. Tu je živeo sa suprugom Oliverom sa kojom je imao troje djece: Jovanu, Jelenu i Aleksu.
