Danilović, koji je tokom suđenja za ubistvo premijera bio advokat Đinđićeve porodice, u intervjuu za Kurir navodi da sud jeste utvrdio izvršioce i organizatore atentata, ali ističe da je politička pozadina ostala nerasvjetljena.

Pripadnici zemunskog klana i vrh državne JSO osuđeni su za organizovanje i ubistvo premijera Đinđića. S druge strane, mi još ne znamo ko su nalogodavci i inspiratori atentata.

- To nikad nije ni pokušano da se rasvijetli. Onima koji su došli na vlast poslije Đinđića bilo je preko glave još i da utvrđuju ko je to naručio. Bilo je, poslije poraza Miloševićevog režima, svega i svačega u političkom životu, bilo je mnogo ljudi koji su Đinđiću bili neprijatelji po političkoj prirodi stvari, a ko je od njih i učestvovao u zavjeri, to ne znam. Mi koji smo učestvovali u sudskom postupku za ubistvo premijera pokušali smo da tražimo odgovor ko stoji iza toga, ponešto je i rečeno na suđenju, ali nikada to pitanje nije zvanično otvoreno. Ni samo tužilaštvo se nije bavilo time, već samo utvrđivanjem činjenica - ko su organizatori, izvršioci i učesnici. Moglo se ići dalje i utvrditi pozadinu.

Dakle, još nismo saznali sve u vezi sa ovim zločinom?

- Saznali smo ko je izvršilac, kako je organizovano, ko je vodio glavnu riječ u organizaciji... Suđenje je dugo trajalo, dovedeno je do kraja i sve je, u ovom dijelu, tačno utvrđeno. Međutim, ostala je nerasvjetljena politička pozadina ubistva jer ovo je par ekselans političko ubistvo. Nismo, dakle, sve saznali. Ovo ubistvo se dešava nakon pada režima Slobodana Miloševića i njegovog odlaska u Hag, to je i vrijeme kada su ljudi očekivali duboku demokratsku promjenu u društvu... I sam Đinđić je tada govorio da ga mogu ubiti, ali da su promjene toliko snažne da će se nastaviti. Mislim da je bio u zabludi. Ipak nije dovoljno poznavao srpsko društvo i našu spremnost za promjene.

Nije ni danas kasno da se utvrdi politička pozadina?

- Nikad nije kasno.

Koliko je bio težak proces suđenja ubicama?

- Bilo je vrlo teško, naporno... Bilo je velikih pritisaka. Sjetite se da je čak i tadašnji ministar pravde Zoran Stojković predlagao ukidanje Specijalnog suda da bi se spriječilo suđenje. Bilo je mnogo ljudi koji su htjeli da spriječe utvrđivanje istine.

Šta je vama bilo najznačajnije što je javnost saznala tokom postupka?

- Najznačajnije je bilo to što se vidjelo da su ostaci Miloševićevog aparata ostali da dejstvuju u vlasti i poslije demokratskih promjena, pa su sa zemunskim klanom i organizovali to ubistvo. To je za mene šokirajuće. Zato je pitanje i da li je Đinđić uopšte mogao da bude sačuvan, budući da je dolazak do njega bio otvoren, on nije bio čovjek koji se krio, bio je demokrata... Neki događaji koji su prethodili atentatu nisu bili dovoljno ozbiljno shvaćeni. Đinđić je bio na meti, na vjetrometini... Bilo je i propusta u obezbjeđenju premijera, ali takođe nije otvoreno ni pitanje čiji su to tačno propusti. Ali to je sekundarno, primarno je ko stoji iza ubistva.

Da li žalite što neki ljudi nisu saslušani u tom procesu?

- Recimo, bilo je pokušaja da se sasluša Vojislav Šešelj, ali on je tada bio u Hagu, pa nije bilo moguće to učiniti. Trebalo ga je saslušati. Za saslušanje je bio kandidat i Vojislav Koštunica, ali se tada uzdržavalo od toga. I njega je trebalo saslušati.

Šešelj je išao u zatvor da posjeti Milorada Ulemeka Legiju i Zvezdana Jovanovića, koji su osuđeni za ubistvo premijera.

- Pa bio je u posjeti kod poznanika.