"To je važno pogotovo imajući u vidu aspiracije BiH za ulazak u EU", rekao je Višković tokom poslaničke rasprave na posebnoj sjednici Narodne skupštine o ocjeni rada visokog predstavnika, primjeni Aneksa 10 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH /Dejtonskog sporazuma/ u periodu razgovora o imenovanju novog visokog predstavnika - na prijedlog srpskog člana i predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Milorada Dodika.

On je ocijenio da dejtonska BiH nije više tinejdžer, već odrastao čovjek, spreman na samostalan život.

"Kada se vratimo par decenija unazad, na početku svoje misije uloga OHR-a bila je neminovnost i bila je uslovljena realnim stanjem na terenu i odredbama samog Dejtonskog mirovnog sporazuma. U razrušenoj zemlji, sa milionima izbjeglih i raseljenih, morao je da postoji medijacijski alat međunarodne zajednice. Ovo je dovoljna ilustracija stanja u BiH te 1995. godine i onoga što imamo danas, kad se danas nalazimo pred sticanjem kandidatskog statusa za članstvo u EU", rekao je Višković.

On je pojasnio da je najveća ironija u tome što BiH mora postati zemlja sposobna da upravlja sobom da bi se uopšte kvalifikovala za ulazak u EU.

"Nažalost, ovo neće biti moguće sve dok je visoki predstavnik u BiH. Ukoliko, suprotno našoj volji, međunarodna zajednica odluči da zadrži OHR, istovremeno će poslati još jednu važnu poruku – da nas i ne žele u EU", naveo je Višković.

On je ocijenio da je patronat međunarodne zajednice u BiH, nažalost, dobrim dijelom bio posvećen disciplinovanju Srpske u nastojanju da se minimalizuju njene dejtonske nadležnosti i da dođe do centralizacije BiH.

"Naravno, nije to bila izvorna uloga OHR-a, ali kako je vrijeme prolazilo i smjenjivali se trenutni interesi međunarodnih faktora, OHR se iz uloge medijatora i kordinatora, kako je u Dejtonu i zamišljen, prometnuo u artiljerijsko oruđe međunarodne zajednice. U godinama iza nas, granatirali su naše nadležnosti, otimali ih jednu po jednu, smjenjivali ljude pod bezumnim optužbama... Trebamo li zaboraviti da se strepnjom čekao svaki petak poslije podne, kad bi jedan bivši visoki predstavnik po pravilu smjenjivao naše ljude, optužujući ih za sve i svašta", podsjeća Višković.

On kaže da su mnogi ovdašnji ljudi smijenjeni pod optužbom za saradnju sa osumnjičenim i optuženim za ratne zločine, a da pritom niko od njih kasnije nije i optužen i osuđen za to.

"Bila je dovoljna i najmanja glasina i trač, podržana trenutnim, političkim interesom OHR-a, da bi se uništio nečiji život, i to, ironije radi, pod obrazloženjem `unapređenja demokratije u BiH`“, naveo je premijer.

Višković je naglasio da OHR u BiH promoviše nezavisnost pravosuđa, a često je i tužilac i sudija, navodeći da je ta praksa zadržana do danas kada se institucijama Srpske otvoreno prijeti.

On je podsjetio da je prelomni trenutak u Srpskoj 2006. godina kada je aktuelna vlast odlučnom i beskompromisnom politikom zaustavila kolonijalno ponašanje OHR-a, obustavljajući svaki dalji prenos nadležnosti i zakidanja Republike.

"Bez obzira na to, cilj dobrog dijela međunarodne zajednice, koja instalira svoje ljude u OHR, ostao je isti – da od Srpske ostane prazna ljuštura, kojoj bi bilo sporno sve, pa čak i njeno ime. Upravo u tome je sadašnja uloga OHR-a. Da utiče na procese u ključnim institucijama – od Ustavnog suda do Visokog sudskog i tužilačkog savjeta – kako bi se izdejstvovale odluke koje im odgovaraju. A koje, u pravilu, nisu podudarne sa interesima Srpske", upozorio je Višković.

On je konstatovao da Srpska u potpunosti poštuje i uvažava Dejtonski sporazum i ustavnu strukturu BiH, utvrđenu u Dejtonu.

"Ali, sve osim toga za nas nije prihvatljivo. Upravo zato, od izuzetne važnosti je da poslanici Narodne skupštine danas odbace sve međusobne političke razlike i da daju jedinstven i jasan stav – da žele zatvaranje Kancelarije visokog predstavnika", poručio je Višković.