Ratko Mladić je uhapšen 26. maja 2011. godine u Lazarevu, stotinjak kilometara od Beograda.

Nekoliko dana kasnije "Novosti" su objavile svjedočenje, navodno, jedinog očevica hapšenja Nenada Jocovića iz Lazareva, koji je detaljno opisao kako se sve odigralo.

Jocović je za "Novosti" tada rekao da je Mladić mirno sačekao policiju, da su na stolu bila dva napunjena pištolja, ali da on nije htio da izvrši samoubistvo iako je na to pomišljao.

"Kroz prozor sobe u kojoj je proveo svoje posljednje dane na slobodi, general je mirno gledao dolazak policije. Na stolu su mirovala i dva pištolja. Puna. Jedan kalibra 7,62 i drugi neke američke proizvodnje... Mirno je tog jutra, nešto poslije pet sati, u kuću njegovog rođaka Branislava Mladića u Lazarevu, ušao momak u civilu, sa pištoljem ispod ljetnje košulje. Otvorio je vrata sobe u kojoj je bio general. I, kao da se malo zbunio, upitao je: 'Ko ste vi?'. Ja sam onaj koga tražite', odgovorio je Ratko Mladić", započeo je Jocović svoju priču.

On je dodao da se zatekao u povrtnjaku kada je policija došla, te da su ga policajci pozvali da bude prisutan hapšenju Mladića i proceduri koja je uslijedila.

"Minulo je pola šest, ujutro, počeo je pretres. General nije krio identitet. Pokazao je ličnu kartu na ime Ratko Mladić, ali je ovom dokumentu odavno istekla važnost. U novčaniku je još imao fotografiju sina Darka, supruge Bosiljke i pokojne kćerke Ane. Pogledao je fotografiju, prije nego što ju je predao policiji. Uz to, i 1.500 dinara. I nekoliko novčanica u dolarima. Poželio je da novac ostavi Branislavu, svom domaćinu. Nije mu dozvoljeno. Sve navedene stvari su oduzete. On je, potom, iz novčanika izvadio prsten. 'Ovo predajte mojoj ženi', rekao je i pružio prsten jednom od policajaca", ispričao je Jocović tada.

Pretres i sve što je procedura nalagala trajali su oko dva sata. Polovinu tog vremena Mladić je proveo u dvorištu, dok se ispred kuće okupljao narod. Procijenjeno je da bi mještani, kada ga vide, možda pokušali da navale na kapiju, pa je Mladić povučen u kuću.

"Razgovarao je sa policijom: pričao o kćerki Ani, o svom djetinjstvu sa samohranom majkom Stanom. I nju je više puta pomenuo. Govorio je o školovanju u Vojnoj akademiji koju je završio sa desetkom. O Rusiji u kojoj je, kao oficir JNA, boravio. Rekao je: 'Bio sam tamo na mjestima gdje se školuju ruski oficiri. Niko me nije pratio, ni snimao šta ću da vidim i šta da čujem. Rusi znaju kome mogu da pruže ruku, a da ne razmišljaju koliko će prstiju poslije da prebroje.'Govorio je tečno, povremeno i oštro: o patriotizmu, o 'svemu što je prodato i izdato', o Kosovu i Metohiji, i, kako on vidi Srbiju. Danas i u budućnosti. U jednom trenutku, obratio se ljudima koji su tu, da bi izvršili naređenje koje im je dato", nastavio je Jocović, a potom dodao da je Mladić rekao kako su mu "ubili kćerku".

'"I kćerku ste mi ubili! Onakvo moje dijete', rekao je. (Ana Mladić bila je izvanredan apsolvent medicine, pronađena je u stanu Mladića, sa prostrelnom ranom na sljepoočnici. Zvanična verzija bila je da se ubila, mada Mladić u tu verziju nikada nije povjerovao, prim. aut.) 'Nismo mi!', stigao je, upola presečen odgovor jednog od policajaca. 'Ma, znam da niste vi!', nastavio je general. 'A znam ko je i zašto'", priča Jocović.

On dodaje da je Mladiću tada nuđen i doručak, ali da on nije htio da jede uprkos ubjeđivanju doktora koji je stigao zajedno s policijom.

"Razmišljao sam i mogao sam i da se ubijem... Odlučio sam da to, ipak, ne učinim, a znam i zbog koga", navodno je tada rekao Ratko Mladić.

Očevidac hapšenja kaže da su on i policajci pomogli Mladiću da se obuče.

"Pomogao sam mu da se obuče, jer mu je desna ruka potpuno nesposobna. Uvlačio sam je u rukav. I drhtao sam. Potom je trebalo da se obuje. Bilo mu je teško da to učini. Obratio se, pola u šali, pola u zbilji, mislim, ljekaru: 'Ti da me obuješ!' Onda se nasmijao: 'Ipak ću sam.' Savio se i obuo, ali, vidjelo se, teško", ispričao je Nenad Jocović.

On rekao i da će mu biti teško da takvu uspomenu nosi čitav život.

"Kad su me policajci, prije nego što će ući u kuću, pozvali da budem prisutan pretresu, naravno da sam prihvatio. A, kada sam vidio generala, skamenio sam se. Ali, ta dva sata s njim pamtiću dok sam živ. Ovu 2011., kao i onu 1946., kada je naša porodica iz Vojkovića kod Sarajeva stigla ovdje u Lazarevo, kao kolonisti. Nijednu drugu godinu više ne pamtim", ispričao je on.

Dodao je da je policija bila korektna prema Mladiću te da su policajci dobro obavljali svoj posao.

"Policija je bila korektna, svoj posao je obavljala uvažavajući Ratka i njegovo zdravlje. Ma ni lisice mu nisu stavili. Za to nije ni bilo potrebe. A ja sam policiji rekao ovako: 'Ako ste me već zvali da tu budem, zašto ja o tome ne bih smio da govorim?'", ispričao je.

Gdje je Amerikanac

Prilikom pretresa i ispitivanja u kući Ratko Mladić se navodno obratio jednom od policajaca i upitao "za Amerikanca".

"Gdje ti je taj Amerikanac, zbog kog morate sve ovo da radite?", upitao je Mladić, a policajac mu je odgovorio da "Ovdje nema Amerikanaca".

Onda je Mladić nastavio i izrazio sumnju u to što mu je policajac odgovorio.

"Ima, ima, bez njih se ovdje ništa ne dešava", navodno je rekao, navodno, Mladić.