Nakon što je ATV objavila rezultate istraživanja javnog mnijenja u Republici Srpskoj, u vrhu SDS-a i PDP-a shvatili su da višegodišnjom kriminalizacijom vlasti nisu postigli ništa osim pada vlastitog rejtinga.
Saznanja da ni projekat na Trgu Krajine ne daje očekivane rezultate, očito je bio povod da se da signal portalima bliskim SZP-u da krenu u posljednju fazu izuzetno destruktivne kampanje.
Rovarenje po navodnim životima funkcionera vladajućih partija, razne konstrukcije i insinuacije, trebalo bi valjda da nadomjeste njihov hronični nedostatak ozbiljnog programa i vizije za Srpsku. SDS i PDP, jasno je, nemaju šta da ponude građanima Republike Srpske osim rijaliti politike, koju četiri godine provode u Sarajevu, a sada bi da i to presele u RS. Od kile zlata do zlata oko vrata!
Ne bi bilo prihvatljivo da je vlast u Repubici Srpskoj u javnosti insistirala na odgovoru ko je vozio automobil Narodne skupštine kada je narodni poslanik Vukota Govedarica imao nezgodu. Da li je vozila saputnica ili Govedarica, sigurno nije pitanje za javnost. Time su se bavili nadležni organi. Ako je bilo zloupotreba od strane Govedarice prilikom te nezgode, to jeste pitanje za javnost. Insistirati na tome ko je bio u vozilu, bilo bi ravno rijalitiju.
Ne bi bilo pristojno ni insistiranje na pitanju šta ili ko povezuje kandidata SDS-a za predsjednika Republike Srpske sa aerodromom u Banja Luci, ako to nisu avionske karte, i ako te karte nisu plaćane „narodnim“ parama.
Da li Ministarstvom bezbjednosti BiH upravlja Mektić ili ima pomoćnice ili, na primjer, šta ili ko povezuje Aleksandru Pandurević sa Obavještajnom agencijom BiH – nisu političke teme i od vladajućih partija u Republici Srpskoj bilo bi nedostojno da se bave tim pitanjima. Kakve odluke donosi ministar Mektić i za kakva rješenja se zalaže poslanik u parlamentu BiH Aleksnadra Pandurević, jesu pitanja na koja i vlast i javnost Srpske mogu tražiti odgovore.
Slobodno vrijeme Branislava Borenovića, ko su mu prijatelji ili prijateljice, sigurno nije tema od opšteg značaja, niti će na njoj dobiti ili izgubiti povjerenje birača. Ali ako on i drugi iz vrha SZP-a nametnu rijaliti kampanju, može se desiti da se upravo njima obije o glavu.
Vlast u Republici Srpskoj za dvanaest godina nikada nije posegla za tom vrstom kampanje, što nikako ne znači da to neće uraditi sada. Tek toliko da pokaže da za tu trku i oni konja imaju. U tom slučaju, građanima Republike Srpske biće svejedno da li prate kampanju, „Zadrugu“ ili „Parove“.
