Dodik je istakao da Republika Srpska kao država onako kako je potvrđena međunarodnim Dejtonskim sporazumom, ima pravo, a još više obavezu da se bavi događajima od početka krize i raspada Jugoslavije, kao i svim ratnim događajima u BiH u periodu 1992. do 1995. godine, te da je to trajna obaveza svih institucija Republike, a Narodna skupština je njen najviši organ. 

"Svih poslijeratnih godina održavan je i nametan stereotip o `srpskim zločinima` i žrtvama drugih. Neograničena i nezakonita moć visokih predstavnika, potpomognuta dijelom međunarodne zajenice, imala je za cilj žigosanje srpskog naroda i Republike Srpske kao genocidne tvorevine, da bi vremenom mogla biti ukinuta ili barem svedena na praznu ljušturu bez nadležnosti i bilo kakve perspektive", rekao je Dodik u obraćanju na posebnoj sjednici Narodne skupštine. 

On je podsjetio da je rečenica koja se skoro uvijek čuje na kraju pomena srpskih stradanja - za ove zločine još niko nije odgovarao. 

"Stradanja Srba i broj od 30 hiljada poginulih pripadnika srpskog naroda u proteklom ratu još čeka pravdu i kaznu za zločince. Pravde nema ni kada sudi Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju, a još manje kada sudi nametnuti Sud BiH", dodao je Dodik. 

Prema njegovim riječima, s vremena na vrijeme pojave se događaji koji uvjere da se nepravda nikada ne smije prihvatiti, te u potrebu stalnog istraživanja i dokazivanja okolnosti i događaja za vrijeme odbrambeno-otadžbinskog rata. 

Dodik je naglasio da se teza o "genocidu nad muslimanima-Bošnjacima" pojavila na početku sukoba i otkrila plan djelovanja za stvaranje BiH kao države po mjeri najbrojnijeg naroda, te da o tome postoje brojni dokumenti i da će pomenutu tek neke. 

"Riječ genocid koristi se već u izvještaju kasnijeg generala takozvane Armije BiH Sefera Halilovića i Patriotske lige iz februara 1992. godine, gdje on govori o karakteru budućeg rata: da će rat biti genocidan, jer je usmjeren protiv muslimana, odnosno muslimanskog naroda i da je cilj zatrti, odnosno uništiti muslimanski narod. To se potvrđuje i u transkriptima sa sjednice Predsjedništva BiH s početka maja 1992. godine", naveo je Dodik. 

Orićevi zločini

On je dodao da Alija Izetbegović, muslimanski ratni lider, nastavljajući takvu priču, piše pismo svim državnicima još u aprilu 1993. godine. 

"Napisao je da će se u Srebrenici dogoditi najveći genocid od Drugog svjetskog rata. To je poslužilo da Savjet bezbjednosti UN proglasi Srebrenicu zaštićenom zonom, iz koje su pod komandom Nasera Orića vršeni brojni napadi i na okolna srpska naselja uz mnogobojne srpske žrtve", podsjetio je Dodik. 

Mnogo toga što se događalo prije i poslije julskih dana 1995. godine u Srebrenici, navodi Dodik, jasno ukazuje da je taj zločin bila dogovorena tragedija koja je dovela do satanizacije Srba i ostvarivanja planova nekih zapadnih zemalja o prebacivanju kolektivne krivice na srpski narod. 

"Priča o navodnom genocidu koji su izvršili Srbi krajem prošlog vijeka nastavlja se i dalje. Da podsjetim na sramni pokušaj Velike Britanije koja je u junu 2015. godine pripremila rezoluciju o genocidu u Srebrenici sa jednostranom kvalifikacijom događaja u julu 1995. godine. Na molbu Srbije i Srpske, Ruska Federacija kao stalna članica Savjeta bezbjednosti UN, stavila je veto na nečasni britanski prijedlog i spriječila osudu srpskog naroda", podsjetio je Dodik. 

On je napomenuo da je interesantno da su takozvane nevladine organizacije koje finansiraju strane vlade i fondovi odmah kritikovale traženje veta. 

Dodik je ocijenio da se iz ovoga vidi da je cilj protivnika Republike Srpske bio da imaju izvještaj zvaničnih organa kojim bi onda dalje satanizovali i zatirali Republiku Srpsku.

Dodik je istakao da je neposredan povod za sazivanje današnje posebne sjednice Narodne skupštine bilo uručivanje spiska sa 22.000 imena koji je predstavnik udruženja "Majke Srebrenice" Munira Subašić uručila njemačkom državnom istražiocu tužiocu Klausu Zornu.

Dodik je podsjetio da je Subašićeva, predajući Zornu spisak, zatražila od njega da provjeri da li se neko sa spiska nalazi u Njemačkoj da bi bio ispitan, te dodala da je spisak poslat u Ameriku i da će biti proširen na sve držvave u svijetu, da bi, kako je navela, zločinci bili privedeni. 

Predsjednik Srpske je dodao da je Zorn tada naglasio da "nijedan počinilac genocida u Srebrenici koji se krije u Njemačkoj ne bi trebalo da se osjeća sigurnim od istrage, privođenja i presude". 

"Šta reći poslije `optužnice` i `presude` koju su već izrekle "Majke Srebrenice" ljudima sa spiska od 22.000 imena", upitao je Dodik. 

AID-ovi paraobavještajni portali

Prema njegovim riječima, vidljivo je da je riječ o planiranoj aktivnosti, jer su paraobavještajni portali nikad raspuštenog ratnog muslimanskog AID-a već počeli objavljivati taj spisak. 

On kaže da Nezavisni istraživački centar (NICK) iz Sarajeva danas počinje objavu imena sa spiska koji je pripremala Komisija za Srebrenicu Vlade Republike Srpske, koji su bili dio vojnih formacija koje su učestvovale, kako navode u tom centru, u najstrašnijim sistematskim zločinima na tlu Evrope poslije Drugog svjetskog rata. 

Taj navodno nezavisni istraživački centar čak napominje da u potpunosti poštuje princip presumpcije nevinosti svakog pojedinca, te imena objavljuje u interesu istine i javnosti, te da je činjenica da ovaj spisak nije bio nikakva tajna, tim prije jer ga je sastavila Vlada Srpske, ali je, iz odgovornosti prema istoriji, a radi istine i nade u bolje sutra, danas njegovo objavljivanje važnije nego ikada. 

"Kada se pročita ovakva glupost, jasno je da se radi o ostrašćenim idiotima, kojima se već dosad trebalo pozabaviti čuveno BiH pravosuđe. Kako neko iole razuman može napisati da poštujući pretpostavku nevinosti, objavljuju spisak kojim se već izriče presuda za genocid", dodao je Dodik. 

On je podsjetio da taj istraživački centar objavljuje i tekst "akademika prof. dr Smaila Čekića, pod naslovom `Komisija za Srebrenicu je utvrdila učešće više od 25.000 ljudi u srebreničkom genocidu, uključujući i naredbodavce`. 

"Za sebe Čekić kaže da je `u planiranju, pripremi i realizaciji navedenih istraživanja bio u svojstvu naučnika-istraživača, člana i jednog od potpredsjednika Komisije i člana Radne grupe. Čekića je u tu Komisiju i Radnu grupu imenovao (tadašnji visoki predstavnik u BiH) Pedi Ešdaun, a tadašnja Vlada Republike Srpske je to morala prihvatiti", dodao je Dodik. 

Dodik je naglasio da su julski događaji u i oko Srebrenice samo potvrdili jednostranost i pristrasnost kojom su podlegli mnogi u svijetu, kao posljedice nevjerovatne ratne i poslijeratne propagande dobro plaćene parama svjetskog islamskog faktora. 

Predsjednik Srpske je istakao da su događaji u Srebrenici poslužili, prije svega tadašnjoj administraciji američkog predsjednika Bila Klintona da vazdušnim napadima i bombardovanjem srpskih položaja utiču na završne operacije i promjenu odnosa snaga na terenu. "Baš onako kako je Bil Klinton predlagao Aliji Izetbegoviću", dodao je Dodik. 

Dodik je podsjetio da o tome postoji više svjedočenja muslimanskih prvaka, navodeći primjer Hakije Meholjića, člana ratnog predsjedništva Srebrenice, koji je u mnogim medijima, kao i u norveškom filmu "Srebrenica: izdani grad", citirao riječi Alije Izetbegovića sa sastanka u Sarajevu iz aprila 1993. godine, kada je Izetbegović pred više svjedoka rekao da mu "Klinton nudi da četnici uđu u Srebrenicu i izvrše pokolj 5.000 Muslimana, poslije čega će NATO bombardovati srpske položaje u Bosni". 

Predsjednik Srpske je napomenuo da se i danas govori da za zločine nad Srbima u i oko Srebrenice niko nije odgovarao i da se istorija o srpskim stradanjima ponovila i u periodu od 1992. do 1995. godine. 

"Prema dokumentima Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina FNRJ, ustaše koje su uglavnom činili lokalni muslimani su u srebreničkom srezu u periodu od 1941. do 1945. godine ubile 1.076 odraslih, 546 žena, 210 staraca i 430 djece, što ukupno iznosi 2.262 žrtve. Osim rijetkih izuzetaka sve žrtve ustaškog terora bili su Srbi pravoslavni. To znači da je u srezu Srebrenica u toku Drugog svjetskog rata ubijeno više od 2.200 Srba, ali ni ta cifra nije konačna, jer sve žrtve nisu registrovane, a posebno mala djeca i odojčad koja još nisu bila ni dobila ime, pa ih tako i nema na popisu žrtava", naveo je Dodik. 

Interes naroda i Republike na prvom mjestu

Od ukupnog broja svih civilnih žrtava srebreničkog sreza u Drugom svjetskom ratu (3.281), pravoslavnih Srba koji su stradali samo od ustaša bilo je oko 68 odsto od ovog broja, što znači više od dvije trećine svih žrtava. Iz vatrenog oružja ustaše su, prema podacima Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina, ubili 1.129 žrtava, objesili devet, zaklali nožem 663, izmrcvarili raznim metodama mučenja 348, dok je 95 žrtava umrlo kasnije od posljedica mučenja, a 18 ih je ubijeno u logorima. 

"Rijetka je pojava u našoj istoriji da neka generacija našeg naroda bude izopštena iz presudnih istorijskih zbivanja, koja su često cijeloj jednoj generaciji davala pečat ili nacionalnih heroja ili nacionalnih izdajnika. Breme donošenja istorijskih odluka, povlačenje poteza koji često bivaju ključni za opstanak naroda, nije nimalo lako. Naprotiv, veoma je teško nekada donijeti odluku koja je nesumnjivo u interesu naroda, jer uvijek su postojali i danas postoje razni pritisci sa strane koji nisu nimalo bezazleni", istakao je predsjednik Srpske. 

On je ocijenio da bez obzira kakvi pritisci bili u pitanju, interes naroda i Republike uvijek mora biti na prvom mjestu, iznad svih drugih interesa i prijetnji. 

"Svi mi nosimo istorijsku odgovornost za ovo vrijeme, ali i ono proteklo i buduće. Nekada je istorijsko breme teško, nekada pleća naroda ne mogu izdržati pritiske koje donese stihija istorijskih nepravdi, a Srbi mogu svjedočiti o pojmu istorijske nepravde i uopšte o pojmu nepravde prema jednom narodu", dodao je Dodik. 

On naglašava da niko od onih koji predstavljaju institucije Republike Srpske ne želi da nanosi štetu nekom drugom narodu ili da povrijedi bilo koga. 

"Ne želim, a uvjeren sam da niko od vas, takođe, ne želi, da neka nova istorijska nepravda zadesi naš narod, obavijena nedokučivim velom tajni i obmana od dijela međunarodne zajednice", dodao je Dodik. 

Navodeći da istina o stradanjima tokom odbrambeno-otadžbinskog rata nije jednaka za sve, niti jednako dostupna svima, Dodik kaže da se pod uticajem dijela međunarodne zajednice istina selektivno i na mahove pojavljuje, isključivo potencirajući žrtve jednog naroda i istovremeno negirajući i umanjujući žrtve srpskog naroda. 

"Upravo ovo predstavlja naše najveće protivljenje radu Komisije o događajima u i oko Srebrenice od 10. jula do 19. jula 1995 godine, koja nije sagledala i srpske žrtve, odnosno, prećutani su obim i karakter srpskih stradanja u Srednjem Podrinju i Srebrenici", rekao je Dodik. 

On je naveo da Komisija nije navela mjesto Osmače, kada je ubijen i narodni poslanik u Skupštini BiH Goran Zekić, selo Međa kada je stradalo sedam Srba, kao ni LJubicu Gagić, koja je podvrgnuta nesnošljivoj fizičkoj torturi, nakon čega je izvršila samoubistvo ispijanjem sirćetne kiseline, ni selo Ratkovići i zaseoke Dučiće, Dvorišta, Račiće i Polimce, gdje je na pravoslavni praznik Svete Trojice - Duhovi ubijeno 18 Srba. 

Dodik je naveo da nisu navedeni ni Brežane, gdje je ubijeno 21 lice srpske nacionalnosti, Krnjići, gdje je ubijeno 19 lica srpske nacionalnosti, ni kada je živ zapaljen nepokretan penzionisani seoski učitelj Parača Vaso. 

U Izvještaju Komisije nema ni zločina u selu Zalazje, kada je na pravoslavni praznik Petrovdan, ubijeno 45 lica srpske nacionalnosti, ni Podravanja, kada je ubijeno 40 lica srpske nacionalnosti, ni Skelana, kada ubijeno 57 lica srpske nacionalnosti, kada su na mostu na Drini, pucali snajperima po civilima koji su pokušavali da se spasu, kao i na one koji su se pokušali spasiti plivajući rijekom Drinom, a među njima petogodišnji Aleksandar Dimitrijević i njegov dvanaestogodišnji brat Radisav te šesnaestogodišnji Mićo Ristić, koji se još uvijek vodi kao nestalo lice. 

Spremnost za suočavanje sa prošlošću

Predsjednik Srpske podsjeća da nisu navedeni ni Zagoni, kada je ubijeno 14 lica srpske nacionalnosti, ni sela Jažestice, gdje je ubijeno devet lica srpske nacionalnosti, ni Fakovići, gdje je ubijeno njih 28, a ranjeno tri lica srpske nacionalnosti, ni sela Bjelovac, Sikirići i Loznica, gdje su kao taoce sa sobom odveli Miru Filipović, koja je bila ranjena, njenu maloljetnu kćerku Olju, Nemanju bebu od pet mjeseci, Dostanu Filipović, desetogodišnjeg Branu Vučetića i kada je ubijeno 59 lica srpske nacionalnosti, od kojih devet žena i zarobljeno je troje djece i dvije žene. 

U izvještaju, kako je rekao, nije navedena ni Kravica, gdje je na pravoslavni Božić pod komandom Nasera Orića ubijeno 51 lice srpske nacionalnosti, od kojih sedam žena. 

"Mogli bismo tako nabrajati u nedogled. Ukupan broj stradalih Srba srednjeg Podrinja je 2.600, a od ukupnog broja stradalih 266 su žene i djeca /215 žena i 51 dijete/. Zločine prema Srbima, Komisija tadašnje Vlade Republike Srpske nije stavila u svoj Izvještaj koji je pisan po diktatu Pedija Ešdauna, zločinca koji se iskazao nekoliko godina prije kao instruktor kosovskih Albanaca u pripremi agresije NATO pakta na Srbiju 1999. godine. O tome postoji video zapis u Haškom tribunalu, kao dio onoga što su Britanci nastavili i podnošenjem rezolucije o Srebrenici, koju je Ruska Federacija spriječila, na čemu joj srpski narod ostaje vječno zahvalan", kaže Dodik. 

On ističe da se prateći rad Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica kroz njihove aktivnosti posljednih godina došlo do velikog broja novih saznanja i dokaza čija analiza ukazuje, na velikom broju primjera, netačne konstrukcije i stavove, kao i netačne i neprecizne podatke koji su izneseni u izvještaju Komisije. 

Netačnost podataka se posebno odnosi na broj žrtava u Srebrenici. Veliki broj konkretnih primjera pokazuje da su tamo sahranjeni oni koji su poginuli u borbi, oni koji nisu ni poginuli na tom području, oni koji nisu poginuli u navedenom periodu, da ima i živih na tom spisku. 

"Želim da istaknem i pozitivne elemente rada Komisije koji se ogledaju prvenstveno kroz dostavljene informacije o lokacijama masovnih grobnica. Ovim želimo naglasiti opredijeljenosti institucija Republike Srpske za poštovanje vladavine prava, spremnost za suočavanje sa prošlošću, te da ne stoje iza kršenja Međunarodnog humanitarnog prava koje su počinili određene grupe i pojedinci", zaključio je Dodik.