"Ono čemu sam bio svjedok na terenu u mnogo slučajeva bilo je veoma različito od priča objavljenih u medijima. Bilo mi je vrlo jasno da postoji zvanični narativ, koji se ne podudara sa realnošću, prilično udaljen i različit od činjenica",rekao je Branko u intervjuu za “Politiku”.

On je potvrdio da je osnovna teza u knjizi, objavljenoj u novembru 2016. godine, da zločin nad Bošnjacima u Srebrenici nije bio genocid i da je “Oluja” u Hrvatskoj bila etničko čišhcenje.

"U Srebrenici, bosanski Srbi, kao i druge etničke grupe, počinili su ozbiljne ratne zločine. Ali, ratni zločini nisu genocid. Ratni zločini i genocid su različiti realiteti, u smislu njihove suštine, kao i sa pravnog gledišta", navodi Branko.

S druge strane, kako je dodao, u Krajini je cilj hrvatskih vlasti bio da se protjera cijela zajednica, cijela etnička grupa iz regiona, bez obzira kojim sredstvima.

"To ima ime: etničko čišćenje. Oni koji nisu uspjeli da pobjegnu bili su brutalno ubijeni bez obzira na godine i pol", rekao je Branko, koji se na položaju zamjenika šefa misije vojnih posmatrača UN za Hrvatsku i BiH nalazio od 1994. do 1996. godine.

Kako je dodao, činjenice su danas, više od 20 godina kasnije, jasne ako se uporedi etnički balans u ove dve regije pre i poslije rata.

"Danas je srpska populacija u Hrvatskoj neznatna, maltene je nestala. Hrvatska uopšte više nije multinacionalna država kakva je bila prije raspada Jugoslavije", istakao je Branko.

Na pitanje da li se suočava sa argumentima da je “nekritični srbofil” ili u najmanju ruku “antislamista”, on kaže da nije ni pro-Srbin niti antislamista, već da samo pokušava da bude što je moguće neutralniji, oslanjajući se na fakte, a ne na “prigodno iskonstruisane narative koji zaboravljaju nepoželjne činjenice”.

"Svjestan sam da je to rizična i nepopularna opcija, posebno kada imam dobre prijatelje sa obe strane rovova. Ponekad je teško održati balans, ali s toliko prepreka na putu, ovakvim pristupom imao sam uspjeha u većini slučajeva", rekao je on.

Govoreći o najupečatljivijim iskustvima sa Balkana, on kaže da su mu tri događaja ostala urezana u sjećanje.

"Prvi su posljedice “Oluje” 1995. godine, sa “crnokošuljašima” koji su učestvovali u masakru bespomoćnih Srba koji nisu uspjeli da pobjegnu, i to pred ravnodušnom međunarodnom zajednicom; drugi je bombardovanje Markala 1995. kao i amaterski i neprofesionalni način na koji je krivac odmah identifikovan, bez dovoljno pouzdanijh informacija za konzistentni zaključak; treći je, naravno, Srebrenica i svi događaji koji su uslijedili", rekao je on.

Knjiga “Rat na Balkanu – džihadizam, geopolitika i dezinformacija” uskoro bi trebalo da bude objavljena na srpskom jeziku u izdanju “Knjiga komerca”, a Branko navodi da je inicijalna ideja da se knjiga prevede na srpski jezik njegova.

"Budući da knjiga govori o dramatičnom ratu koji je pogodio nacije Južnih Slovena, bio sam čvrsto uveren da su oni prava čitalačka publika. Tako ima smisla da ova knjiga bude na srpskom da bi dosegla do što šireg čitalaštva, uključujući akademike, političare, novinare i narod uopšte", rekao je Branko.

On je dodao da se nada da će knjiga biti objavljena i predstavljena na Sajmu knjiga u Beogradu 2019. godine.