Mjesto masovnih zločina, tuge i bola. Tišina nigdje nije glasnija – Jasenovac. Tu su, samo zato što su Srbi, stradali i najbliži Milenka Rebića iz Karlovca.
Pamti dobro i dan danas odlazak oca na posao. Više se nije vratio. Ostale su Rebiću urezane u pamćenje priče o monstruoznim zločinima.
"Moj otac i oba djeda su nastradali od ustaša odmah 1941. godine. Nažalost, baštinim to sjećanje i tugujem i dan danas. Sada nas nema i vaša generacija ne znam hoće li dočekati kada zadnji Srbin bude ovdje u Hrvatskoj", kaže Milenko Rebić.
Zločine NDH-a dobro pamte svi Srbi. Posebno se toga sjećaju danas, kada su se okupili povodom centralne proslave praznika Svetih novomučenika Jasenovačkih.
Praštaju, ali ne zaboravljaju. Kažu, ako ovo zaboravimo, zaboravili smo sebe.
Mi smo dužni sve da praštamo, ali nikada da ne zaboravimo. Prema ljudskim mjerilima, ovo je bilo mjesto gdje su ljudi teško stradali i nevini umirali, ali u sjećanju crkve, svaki je čovjek živ, poruka je mitropolita Ilariona.
"Nikada nećemo saznati tačne brojeve i tačna imena svih ljudi koji su ovdje postradali, ali Bog svakog čovjeka po imenu zna i u sjećanju Božijem svi su oni prisutni, a u sjećanju crkve, svi su oni živi i s toga se sabiramo ovdje na grobu mučenika, da bismo ih proslavili", rekao je mitropolit budimpeštanski Ilarion.
Prema podacima komisija, u koncetracionom logoru Jasenovac, ustaše su ubile više od 700.000 ljudi. Među njima i 20.000 djece. Sjećanje na njihovu žrtvu živi u narodu.
Živote koje su ovdje mučki ugašeni, niko sa sigurnošću ne može da prebroji. Mjesto gdje su ustaše počinile najveće zločine, mjesto je molitve. O zločinima, poruka je iz Jasenovca, ne smije da se ćuti, kako se žrtve nikada ne bi zaboravile.
