Njen prvorođeni sin Darko (20) sahranjen je 8. januara na glinskom groblju. U stravičnom potresu 29. decembra prošle godine na njega se srušila cijela kuća. Nije mu bilo spasa. On je jedan od pet žrtava iz Majskih Poljana.

- Nije što je moj, ali bio je divan mladić, primjer dobrog djeteta. Zaposlio se kod Šerifa čim je postao punoljetan, iako je završio za konobara - kaže mama. - Znao je što želi, imao je ogromnu snagu za život i bio veliki borac.

Njen Darko je bio rijedak primjer mladića koji je brzo odlučio da život uzme u svoje ruke. Odlučan da se osamostali, digao je kredit i kupio kuću samo tri kilometra dalje od majčine, uređivao je, živio i u njoj se družio s prijateljima, djeleći je s mlađim bratom Dariom.

Pitala ga je majka i zašto ne kupi kuću u Glini jer bi mu bilo bolje. Njegov odgovor bio je: “Neću, mama. Želim živjeti na selu, kakva Glina, kakav grad, hoću kuću na brdu, da bude okolo šuma, da bude na lijepom mjestu”.

I upravo takvu pronašao je u Majskim Poljanama, kupio je i počeo da uređuje. Na kraju ga je kuća, koja je u trenu pala kao domino kocke, koštala života.

On i Dario Suzanini su sinovi iz prvog braka, a očuh Duško prihvatio ih je kao svoje. U drugom braku, priča Suzana, dobili su brata Lazara, danas osmogodišnjaka i četverogodišnju sestricu Slađanu. Ovo dvoje malih obožavalo je Dakija. Sestrici je dan prije smrti kupio toliko željeni rajf sa svjetlećim rogovima za Novu godinu.

- Živjeli smo kao jedna porodica, pomagali Darku koliko smo mogli, volio je moj Daki i aute, bili su mu strast, kupio je ovog „venta“ i nedavno naručio sijalice za njega, sredio ga - kaže Suzana.

Život je htio da su mu toliko željeni dijelovi za automobil stigli na dan sahrane.

Dan prije kobnog utorka, ovaj kraj pogodio je prvi potres, a u njemu je s Darkove kuće palo tek nekoliko crijepova. Druge štete nije bilo. Brzo je vrijedni mladić uz očuhovu pomoć “zakrpao” krov da mu kuća ne kisne, pa su onda zajedno proveli veče razgovarajući.

- O čemu ćeš nego o potresu, pričali smo gdje se sakriti i šta uraditi ako bude opet. Još mu kažem: ili pod sto, ili pod štok - prisjeća se očuh Duško.

Dvadesetak sati kasnije nepozvano je došlo 6,2 stepeni.

Bio je to utorak kao i svaki drugi, barem do 12.20 sati.

Darko je bio u svojoj kući, njegov mačak vrzmao se oko njega tražeći pažnju. Spremao se na posao kod Šerifa u popodnevnu smjenu, ali prije toga je, po običaju, da svrati kod majke na ručak. Njegov četiri godine mlađi brat Dario dremuckao je u sobi u drugom kraju kuće.

Majka Suzana u to je vrijeme razgovarala u dvorištu svoje kuće udaljene 3 kilometra. Bila je u društvu Branke Bakšić Mitić, zamjenice gradonačelnika Gline.

- Dobra Branka donijela je mojoj djeci slatkiše, pitala kako smo i šta radimo. Rekoh joj da čekam Dakija na ručku - tihim glasom priča majka.

Tek će poslije tragedije da sazna da je komšija par minuta prije potresa zvao Darka na kafu, ali on nije otišao.

– Moram još nešto da završim kod kuće, pa da svratim kod mame i na posao - odgovorio je.

A onda se čuo snažan tutanj. Zemlja i nebo u Majskim Poljanama zatresli su se od siline i moći prirode. Suzana je vrisnula i zavapila: “Moja djeca!”

Zamjenica gradonačelnika je odjurila da vidi svoje, a Suzana je brzo u svoj auto stavila dvoje male djece i odjurila prema kući u kojoj su bila dvojica sinova.

– Ne mogu da opišem taj trenutak užasa, srce lupa, jurim gore, a onda nasred puta u susret mi dolazi njegov „vento“. Vozio ga je Dario, mlađi sin, iako ima 16 godina, zna voziti, brat ga je naučio. Stanem i vidim sina u gaćama, krvavog kao iz horor filma, pitam ga gdje je brat.

Dječak je odgovorio: Mama, zatrpala ga je kuća.

– Dođem gore, kod Darkove kuće. Ona je pala k’o šibica. Ispod tona betona moj je sin. Dovezli su poslije bager i s njim počinju otkopavati i tražiti mog Darka. Molili smo se jako. Znaš, napravio mu majstor u kući jak drveni sto, masivan, sve smo mislili možda se pod njega sakrio u potresu, jak je to sto.

Ali Darko nije stigao pod sto. Tačno u 15.15 sati otkopali su njegovo tijelo iz ruševina. Darka su pronašli za stolom, u kuhinji, na stolici, skoro pa na kućnom pragu.

Mama kaže da je vjerovatno sve bilo gotovo u trenutku i da ničeg nije bio svjestan. Cijela kuća srušila se na njega. U potresu se cijela kuća srušila kao kula od karata, sto je jedini ostao u komadu.

(Radio-mrežnica.hr)