Dječak iz Cavtata bolovao je od Hodgkinove bolesti. Previjao se od bolova, a doktorica mu je, kaže majka, na Odjelu dječje hematologije rekla da mu nije ništa te su mu dali placebo (tzv. lažni lijek bez aktivne tvari) na kojem je bila naljepnica pravog lijeka, a sve kako bi dokazali da izmišlja bol.

Da Robi, kako je zvala sina, boluje od Hodgkina saznali su 22. 2. 2018. godine. Dječak je, priča nam majka, poslat u Rijeku na PET CT jer takav uređaj u KBC-u Split nemaju, a u jednoj splitskoj poliklinici koja ga ima, bio je pokvaren. Roditelji su sami morali zvati i sve dogovoriti za dolazak na pregled u riječku polikliniku.

"Hemoterapiju je počeo primati tek 9. marta u Splitu, gdje su nam doktori davali jako šture informacije i samo ponavljali da sve ide po protokolu. Budući da radim u Švedskoj, pitala sam doktore da ga prebacim tamo na liječenje. Doktorica je rekla da imaju istu hemoterapiju i u Švedskoj i u Hrvatskoj, tako da smo nastavili liječenje u Splitu jer tu su mu rodbina i prijatelji. Na Odjelu dječje hematologije po danu može biti jedan roditelj, na cijelom Odjelu nema WC-a za odrasle i samo jedan za djecu. Toliko je mali da se vani sve čuje kad neko dijete povraća. Uslovi su jako loši, bolnica je kao iz komunističkog doba, u sobi nije bilo stolica pa je jedan tata kupio. U sobi nije bilo tuša ni kupaonice, već sam ga tuširala u jednoj prostoriji u kojoj je samo tuš i tamo sestre inače puše. Tamo sam kupala Robija. U toj bolnici iza 14 h nema nijednog doktora, a vikendom je samo jedan doktor na cijelom dječjem odjelu za sve dječje bolesti", rekla nam je Robijeva majka Ana.

"Previjao se od bolova, cijeli dan je govorio da ga sve boli i probada, a na Hitnoj su mu rekli da je to normalno"

Kaže kako je svakog dana u 13.30 bilo predviđeno da doktor da informacije o zdravstvenom stanju djece, no kaže kako ih na kraju nisu dobivali svakog dana. Pitali su, ističe, doktorice na Odjelu koju podvrstu bolesti ima Robi, na što su im, kaže, doktorice rekle da to nije njihova stvar da znaju.

"Samo su govorili da sve ide po protokolu i da je sve u redu. Poslije prve hemoterapije je išao kuć 10 dana i onda se vratio. Dan prije posljednjeg dana 2. ciklusa hemoterapije počeo se previjati od bolova, cijeli dan je govorio da ga sve boli i probada. Odveden je na Hitnu gdje su mu rekli da je to normalno za njegovu bolest i dobio je Brufen za bolove. Drugi dana nas je probudio u 5 ujutro, nije mogao sam na WC i opet smo zvali Hitnu koja je došla i odvela ga na Odjel hematologije. Čekali smo 3 sata doktoricu da ga pregleda, sve dok tata nije poludio pa je došla. U međuvremenu su došle sestre i počele mu davati hemoterapiju bez da su doktorice vidjele što ga boli", ispričala nam je Ana Oreb.

Navodi kako su nakon toga, budući da je i dalje trpio jake bolove, više puta zvali doktorice pa su mu opet dali Brufen i Paracetamol te ga poslali na snimanje pluća. No kako nije bio u stanju otići do prostorije za snimanje, oni su s aparatom došli u sobu gdje je on ležao.

"Potom su pozvali psihijatra jer su rekli da Robi izmišlja bolove i da bi mu prepisali antidepresive. Navečer sam zvala doktoricu, koja je došla s još jednom doktoricom i dala mu lijek koji se, kako sam kasnije doznala, daje u zadnjoj fazi raka. Tu je noć spavao, sestre su dolazile namjestiti lijek i sestre su stvarno bile divne. Sutradan je bio polusvjestan, navečer je tata ostao spavati s njim u bolnici i rekao da je Robi cijelu noć jaukao od bolova. Ujutro je u 5 došla doktorica i rekla da su mu maknuli lijek da vide laže li Robi, davali su mu placebo, a napisali su ime lijeka. Nedjelju popodne je isto bio u užasnim bolovima, tražila sam doktoricu, a onda je došla druga doktorica koja je Robiju rekla: 'Ajde, nije ti ništa.' Kad sam je pitala zašto mu ne naprave pretrage da vide što ga to tako jako boli, ona me zvala u svoj ured i rekla: 'Pogledajte vani dan, a on je tu zatvoren, on bi htio biti sa svojim vršnjacima.' Tako je objasnila njegovu bol", rekla nam je očajna majka.

Navodi kako je Robi i dalje trpio jake bolove i tek kad je ona počela prijetiti novinarima, onda su mu, kaže, došli prvi put izvaditi mokraću, a nakon toga i krv.

Nakon što su, kaže, stigli nalazi, svi su se uznemirili, a liječnica im je rekla da su mu porasli jetreni enzimi i odveli su ga na intenzivnu.

Zadnje što je Robi rekao mami je: "Mama, bojim se"

"Doktorica je rekla da se to zna dogoditi s jetrom, a kad sam je u nedjelju molila da mu izvadi nalaze, nije htjela. Onda mi je na intenzivnoj druga doktorica rekla da se pripremimo, da bismo ujutro trebali u Zagreb. Kad sam došla ujutro, Robi je prošao kroz hodnik, bio je cijeli modar. Imao je masku na licu, vodili su ga na snimanje jetre. Doktorica mi je rekla nije ništa alarmantno i rekla je da su ga odbili iz Zagreba i rekli da nije slučaj za njih. To popodne smo imali sastanak s doktoricom koja je prije radila u KBC-u Split, otišla je u mirovinu i sad radi privatno. Odnijeli smo joj sve nalaze, rekla je da Robi ima tešku dijagnozu, ali da postoji pametan lijek za njegovu bolest koji nam niko u bolnici nije spomenuo, iako bismo mi napravili sve što možemo da dijete dobije terapiju", rekla nam je Ana Oreb.

Robijeva doktorica rekla joj je pak da Robi ima tromb ili da mu otkazuje jetra zbog hemoterapije. Ugradili su mu, kaže, još jedan kateter na vratu.

"Robi mi je zadnji put kad smo razgovarali rekao: 'Mama, bojim se radi tromba', ja sam mu rekla da ga puno volim. Nakon 2 h su nas zvali i rekli da nije tromb, već da mu jetra otkazuje. Pitala sam što sad pa su rekli da se radi njegove bolesti ne može raditi transplantacija i da se možemo samo nadati da će mu se tijelo samo izboriti. Otišli smo doma i u 1 iza ponoći su nas zvali da je umro. Da smo samo znali za taj pametni lijek, da smo dobijali više informacija od doktora, nama su sestre više govorile od liječnica, od kojih jedna, recimo, nikad nije ni ušla u Robijevu sobu", ispričala nam je Ana Oreb.

Kaže kako je na kraju njegove nalaze odnijela nezavisnom sudskom vještaku u Beograd koji je procijenio da je Robi imao tešku bolest, Hodgkinov limfom, 3. stadij, no da nije umro od bolesti.