Svi smo znali da je promjena od 30. avgusta velika i ozbiljna. Ali niko nije bio sasvim siguran kako će se ta promjena odraziti u očima i svijesti građana Crne Gore.
Prvi utisak je da su crnogorski ispitanici i dalje, gotovo bez izuzetka, izrazito ljubazni i susretljivi – i u tom aspektu praktično bez premca u regionu. Ali je ovaj put bio primjetan i određeni zamor, naročito od političkih tema i pitanja. Generalno, anketirani građani Crne Gore u cjelini djeluju kao neko ko je odradio, odnosno iza sebe ostavio neki veliki posao i zbacio sa pleća neki težak teret, i sada s pravom očekuje da ga se pusti da malo odahne. Naravno, nije i ne može biti isto raspoloženje kod onih koji podržavaju pobjednike i onih koji su glasali za DPS. Ali interesantno je da, ukupno gledano, ni kod onih prvih nema previše euforije i prevelikih očekivanja, a ni kod ovih drugih mnogo rezignacije i žalosti zbog izbornog neuspjeha. (Naravno, ovo se odnosi samo na tzv. "obične" građane, dok je raspoloženje u krugovima stranačkih funkcionera i aktivista na obe strane vjerovatno znatno drugačije.)
Apsolutna većina od čak šezdeset odsto ispitanika (59,7) smatra da će "poslije izbora stvari u Crnoj Gori da idu u boljem pravcu", dok svega 21,5 odsto smatra da će da idu u gorem.
Zapravo, najvažniji nalaz oktobarskog istraživanja NSPM jeste to da apsolutna većina od čak šezdeset odsto ispitanika (59,7) smatra da će "poslije izbora stvari u Crnoj Gori da idu u boljem pravcu", dok svega 21,5 odsto smatra da će da idu u gorem. I, što je posebno zanimljivo, među tom većinom nalaze se i neki koji su 30. avgusta glasali i za tada vladajuću stranku. To je pouzdan znak da su građani Crne Gore promjenu od 30. avgusta doživjeli kao definitivnu i, u suštini, dobrodošlu. I da čak ni oni koji su protiv aktuelne većine i kritični prema njenim glavnim protagonistima ne očekuju mehanički povratak na "staro", niti taj povratak smatraju realnim.
To je pouzdan znak da su građani Crne Gore promenu od 30. avgusta doživeli kao definitivnu i, u suštini, dobrodošlu.
Za širu javnost će možda najzanimljivije da bude pitanje: Šta je, po Vašem mišljenju bio glavni razlog zbog kojeg je DPS izgubio izbore? Ispitanici svih orijentacija su se na tu temu rado i opširno izjašnjavali, ali je na kraju čak 54 odsto svih ispitanika zaključilo da je za poraz DPS-a presudan bio "sporni zakon o slobodi vjeroispovjesti i sukob sa mitropolitom Amilohijem". (A na drugom mjestu je "kriminal i korupcija u vrhu vlasti"). I opet je veoma interesantno i indikativno da su ova dva odgovora kao glavni razlog poraza DPS-a veoma često navodili čak i sami glasači DPS, i to u znatno većem procentu od takođe ponuđenih opcija "mešanje iz Moskve i Beograda", "Zapad ga je pustio niz vodu" i slično. A što sve opet pokazuje koliko je Đukanovićeva strategija igranja na "vjersku", "nacionalnu" i "geopolitičku" kartu u završnici kampanje bila pogrešna i osuđena na propast. Odnosno, nije se previše primila čak ni kod pristalica vladajuće stranke.
Na pitanje ko je od političkih ličnosti (dakle, ne računajući vjerske lidere i javne ličnosti) najviše doprinio uspjehu opozicije ubjedljivo najveći broj ispitanika (i opet uključujući tu i one iz vladajuće stranke) izjasnio se da je to Zdravko Кrivokapić (43,7), ispred Dritana Abazovića (18,4) i Alekse Bečića (8,2). U drugom planu ostali su svi drugi, a prije svega – takođe ponuđeni – lideri DF-a, koji su, očito, ostali žrtve negativne kampanje kojoj su godinama izlagani (a možda i nekih drugih stvari).
Stranačke ljude i političke kibicere uvijek i prije svega zanimaju stranački i lični rejtinzi. I oni su ovde samo na prvi pogled neobični, ali, zapravo, potpuno logični s obzirom na sve ono što je maločas rečeno. U prvom planu su, očekivano, lideri i nosioci tri pobjedničke liste. A mandatar Zdravko Кrivokapić je trenutno "heroj dana", koji uživa naklonost ogromne većine glasača liste koju je predvodio, ali i dosta rasprostranjeno poštovanje onih kojima je na izborima bio glavni protivnik. (To potvrđuju ne samo brojčane ocene, nego još i više komentari ispitanika koje objavljujemo u prilogu ovog istraživanja.) On lično je trenutno najveći politički autoritet u Crnoj Gori, a njegova stranka – ukoliko bi je napravio – mogla bi trenutno računati na najveću podršku. I u tom smislu se pokazuje osnovanom asocijacija sa Vojislavom Кoštunicom, čija je popularnost takođe doslovno eksplodirala nakon pobjede nad Miloševićem dvehiljadite godine, i koji je takođe slovio kao umjereni i odmjereni konzervativac, gospodin čovek, skroman intelektualac, i u odličnim odnosima sa visokim crkvenim krugovima. Ali bi, možda, uzgred rečeno, upravo politička sudbina Vojislava Кoštunice Кrivokapiću trebala biti ne samo laskavo poređenje, nego takođe i ozbiljna politička opomena.
Milo Đukanović je, razumije se, i dalje bitan politički faktor i na otvoreno pitanje o tome za koga bi glasali na predsjedničkim izborima aktuelni predsednik Crne Gore dobacuje do solidnih trideset odsto. Na drugom mjestu je Zdravko Кrivokapić sa 25 procenata, a na trećem i četvrtom mjestu su Dritan Abazović i Aleksa Bečić sa otpirlike duplo manjom podrškom (13 i 12,7 odsto). No, interesantno je da u direktnom duelu "jedan na jedan" svaki od ove trojice pomenutih dobija Đukanovića sa ubedljivom, gotovo dvostrukom razlikom. Što znači da je Đukanovićev autoritet, s jedne strane, još uvijek znatan, ali, istovremeno, i veoma limitiran, dok mu je "koalicioni kapacitet" veoma blizu nuli. Drugim riječima, i to je konačni zaključak koji slijedi iz ovog istraživanja: Đukanović i njegova stranka se nekom ozbiljnijem političkom "kambeku" mogu nadati samo i jedino pod pretpostavkom da se trenutno vladajuća većina i aktuelna liderska trojka brzo i što žešće međusobno posvađa i pocijepa.
Poslije nedvosmislene potvrde koju su naše procjene, analize i ankete dobile na avgustovskim izborima (mada smo zbog njih bili teško kritikovani od dijela pro-DPS medija i režimskih NVO) nadam se da nema potreba da bilo koga ubeđujemo u njihovu objektivnost i realnost. (Uostalom, i ovde u Srbiji prilično je duga lista onih koji su zbog neverovanja u naše brojke tokom poslednjih godina i nekoliko poslednjih izbornih ciklusa završili "ispod celzijusa" i na političkoj margini.)
Istraživanje javnog mnjenja, naravno, nije barometar. A, kao što znamo, i barometri – o Кovid testovima da i ne govorimo – mogu da pogriješe. Ipak, kao što rekoh, gotovo da nema nikakve sumnje da ubedljivo najveći dio crnogorskih građana u OVOM trenutku daje više nego ubedljivu podršku novoj vladajućoj većini i njenim političkim liderima. I da, prvenstveno, ipak samo od njih zavisi da li će ta podrška i ta očekivanja biti opravdana ili iznevjerena.
(Đorđe Vukadinović nspm.rs)
