Gojko je svjedočio bombardovanju izbjegličke kolone iz Krajine na Petrovačkoj cesti. Vidio je nadletanje hrvatskih aviona i užas koji je ostao iza njih. Ni 27 godina poslije, nije mu lako da priča o onome što je vidio i što mu se urezalo duboko u sjećanje. Sa knedlom u grlu i odmahujući glavom, prepričava sjećanja.
"Pamtim sve, čega, pamtim sve, pamtim sve ono što se desilo. Ja sam bio tamo kad su migovi nadletjeli, razumiješ. Taj mig kad je završio zadatak, on je izvršio bombardovanje, on je tu napravio krug i otišao je prema ošterljskom vrhu, tamo i spustio se iznad oštreljskog naselja, ono 20 metara od naselja visine. Mig nije imao nikakvu oznaku i otišao je u pravcu Splita, taj mig što je to izvršio", rekao je Gojko Knežević.
"Ma kako se neću sjećati, tuda su bile hitne, ambulantna hitna kola su bila tu, koja su priletila tu, da im je te ljude spašavaju. Ne mogu se sjetiti koliko je to trajalo, ali i put taj je bio zakrčen, blokiran dok se nije ukazala pomoć ranjenicima, dok nisu sklonili ljude koji su izginuli i tako", dodao je Knežević.
Tog 7. i 8. avgusta 1995. godine, Dragan Grubiša, Petrovčanin, tada pripadnik Vatrogasne jedinice Petrovac, izvlačio je ranjene i nastradale iz raketirane kolone. Priča - slike su to koje će pamtiti cijeli život.
"Evo vidite kako se naježim, evo vidte, pogledajte. Užas je to bio, ah šta da vam kažem muka jad, krv svukuda. Jedan šleper je bio pogođen pun konzervi, tu je i vozač nastradao, tu je i djece bilo, svega. Tu je bio užas doći, trebalo je izdržati, trebalo je biti hrabar da priđeš", rekao je Dragan Grubeša iz Petrovca.
"Ne znam ovo svijet treba da vidi, da jednom otvori oči. On vidi, ali neće da vidi!"
Ovo su čuvene riječi i protest, legendarnog ratnog hirurga Milovana Kerkeza nekoliko sati poslije bombardovanja Krajišnika na petrovačkoj cesti. Svi ranjeni i stradali prošli su kroz njegove ljekarske ruke. Iako tog avgusta 1995. godine, već, sa višegodišnjim ratnim iskustvom sa prvih linija, priča ostao je bez riječi.
"Ispitujući optužnicu Tužilaštva za ratne zločine, krivično vanpretresno vijeće je stalo na stanovište da dokazi i podaci prikupljeni u dosadašnjem toku postupka, pružaju dovoljan osnov za izvođenje zaključka o postojanju opravdane sumnje da su okrivljeni preduzeli radnje iz činjeničnog opisa krivičnog djela koje im se optužnicom stavlja na teret, odnosno da su ispunjeni neophodni materijalni uslovi za optuženje u konkretnom slučaju", saopšteno je iz Višeg suda Beograd.
Srpsko tužilaštvo predložilo je da se optuženima sudi u odsustvu, jer kako objašnajvaju, protok vremena daje dovoljno razloga za sumnju da će Hrvatska ili Bosna i Hercegovina pokrenuti krivične postupke protiv odgovornih za stradanje civila 7. i 8. avgusta 1995.
"Ubili su ih iz čista mira, a šta hoćete - da nam kažete da oprostimo ubistvo djece da biste nas pustili da ulazimo u EU. Pa ja nisam znao da je to evrospka vrednost. Ja sam mislio da je borba protiv zločinaca evropska vrednost", rekao je Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije.
Naši sagovornici na vijest o optužnici nemoćno sliježu ramenima. Kažu prošlo je mnogo vremena, prekinuti i ugašeni dječiji i životi odraslih, koji su bježali kako bi se spasili, su nenadoknadivi.
Petrovačka cesta ponovila nam se drugi put, kaže Nemanja Davidović, Predsjednik Udruženja "Povratnici". Ne smijemo zaboraviti žrtve, strahotu, stradanje koje se dogodilo na tom komadu puta, koji je u oba slučaja izbjeglice vodio u spas, a bio im je posljednje stratište.
