Geografska distanca između Buenos Ajresa i Podgorice, vazdušnom linijom, iznosi maltene 12.000 kilometara. Ipak, da ništa nije isuviše daleko ili komplikovano, kada postoje želja i jak motiv, potvrđuju životne priče dvije predivne Argentinke, Elijane Karuso i Džesike Fernandes.
Obje imaju po 36 godina i obje su iz istih, privatnih i emotivnih razloga, riješile da napuste svoju rodnu zemlju i da nove životne avanture započnu na Starom kontinentu.
Međutim, na ovo uzbudljivo putovanje nisu krenule zajedno.
Upoznale su se u Crnoj Gori, ovog ljeta, radeći zajedno u jednom hotelu u Tivtu, kao pomoćno osoblje u kuhinji.
Džesika je prethodno boravila u Turskoj i, kako priča za "Telegraf Biznis", oduševljena je tom zemljom, ljudima (uprkos kulturološkim razlikama), kao i ponudom poslova, zaradom.
Sa druge strane, to u Crnoj Gori baš i nije slučaj. Barem kada govorimo o radu i naknadi za rad. Takođe je radila i u Libanu.
"Smješteni smo u jednoj kući, nadomak hotela, nas 16. Uglavnom su svi iz Crne Gore, osim nas dvije iz Argentine, jedne Ukrajinke i Rusa koji je u međuvremenu otišao", pričaju Elijana i Džesika, saglasno.
Njih dvije dijele sobu sa djevojkom iz Ukrajine, a cijela kuća raspolaže sa samo dva kupatila.
"Nije lako, posebno kada nam se pokvari klima, a usred ljeta smo, treba svi da stignemo na red za tuširanje… Na poslu su svi korektni prema nama, ali zarada nije motivišuća. Kada prođe sezona, idemo dalje u potrazi za poslom i domom", ističu Argentinke koje su otkrile i šta su prvo naučile u Crnoj Gori.
"Ja sam se okretala dobrih mjesec dana na ulici, misleći da me neko zove, jer sam svuda oko sebe čula 'Đe si, đe si', a budući da se ja zovem Džesika (sa mekšim đ), bila sam ubijeđena da viču 'Džesi, Džesi'", kaže lijepa Argentinka kroz smijeh, a druga dodaje:
"Prvo što su me ovdje naučili, indirektno, bilo je 'Teško meni' i 'Đe si, mačko'".