Andrea Trinkijeri ostaće zauvijek u srcu navijača Partizana. Čovjek za čije su vrijeme ’’crno-bijeli’’ igrali maestralnu košarku, došli na korak od Evrolige i novog osvajanja ABA lige, ali su nesretne okolnosti pokvarile ovu bajku. I danas, kada priča o Partizanu zadrhti mu glas, ali na licu ovog italijanskog košarkaškog maga istovremeno zatitra osmijeh, osmijeh koji otkriva čistu i istančanu emociju prema crnoj i bijeloj boji.
U razgovoru za ATV sa našim Ivanom Dragičevićem, sadašnji trener Bajerna osvrnuo se na period proveden u srpskom klubu.
- Ponekad se probudim usred noći i razmišljam o onoj sezoni. Napravili smo mnogo dobrih stvari. Igrali smo vrhunsku timsku košarku. Bio sam jako, jako srećan. Pitali su me mnogo puta zašto sam otišao, nikad nisam htio pričati o tome. Jedino što ne želim je da štetim Partizanu. Ako bih sada pričao o tome, onda bih štetio klubu. To sada nije aktuelno, nećemo o detaljima. Mislio sam da je bolje da neko gađa mene. Bio sam u Rusiji, Grčkoj, Italiji i Njemačkoj, mnogo godina radim, ali moje iskustvo iz Partizana je najvažnije u karijeri. Bilo je, a i sada je nezaboravno. Žao mi je. Imam neke granice i principe. Ne mogu zahtijevati principe od igrača, ako ih ja nemam. Kada imaš neke principe, do neke granice možeš ići na kompromis, ali ne na sve. Još uvijek mi je jako žao – rekao je Trinkijeri za ATV.
U svlačionici ima tri bivša igrača Partizana. Isitče se Vladimir Lučić koji je kod Trinkijerija zaigrao u životnoj formi.
- Volio bih da je tako. Posao trenera je da isprati igrače i izvuče maksimum sa nekim promjenama i idejama. Znam mnogo dobrih trenera koji imaju vrhunske ideje, ali nemaju svi sreću kao ja da ih najbolji igrač tako prati. Moja saradnja s nim je fantastična. To je Partizanoiva konekcija – kaže Trinkijeri.
Tu se ne zaustavlja. Partizan je za njega klub sa posebnom težinom.
- Školu Partizana niko nema, to se vidi svaki dan, na putovanjima, na terenu, na treningu, na sastanku... Meni je sjajno u Partizanu, sa navijačima i igračima. Pričamo uvijek o Partizanu i uvijek ću biti zaljubljen u Paritzan. Grb Partizana mi je istetoviran na srce. To je škola koja je nazeboravna. Najveća snaga kluba su navijača, jer izvuku 30 posto više. Lučić je sinonim za Partizan – rekao je Trinkijeri.
Srećan je kada vidi Željka Obradovića na klupi ’’crno-bijelih’’.
- Sada imaju najboleg trenera na svijetu, daleko najboljeg. To će biti sve okej. Za svaki proces je potrebno vrijeme. Ja sam došao u najgorem trenutku. Sjećam se, prvu utakmicu igrali smo protiv Mege, sedam dana ranije izgubili su ubjedljivo od Zadra kod kuće. Svaki dan smo htjeli dodati nešto novo, htjeli smo biti bolji. Volio bih da svi igrači Partizana koji su bili sa mnom budu poštovani da su sve dali za klub, jer je ona ekipa igrala sa srcem svaki dan za svoje navijače – rekao je bivši trener Partizana.
A za Lučića, nekadašnjeg kapitena ’’crno-bijelih’’, sada svoju desnu ruku na terenu, kaže.
- Luča je Partizan, ja to kažem jer tako mislim. To vidim svaki dan. To je kako kažu Ameri ’’play the right way’’, ali on ne samo da tako igra, nego trenira i misli na pravi način. Nemamo toliko vremena da vam kažem šta mi se sve sviđa kod njega. Pristup, koncentracija, koliko je tvrd, koliko misli na ekipu. Prihvatio je izazov koji sam mu dao da igra drugačije i da radi stvari koje ne rade sve trojke na svijetu. Srećan sam zbog njega, dobio je ugovor da bude najznačajniji igrač u istoriji Bajerna. Ništa specijalno nisam uradio u vezi s njim. Shvatio sam da može više – istakao je Trinkijeri.
Skoro pola tima Bajerna je sa prostora bivše Jugoslavije, a kompletan stručni štab izuzev Dezmonda Grina govori na našem jeziku.
- Nikad dosta naših, košarka je sa Balkana -zaključio je Trinkijeri uz osmijeh.
