U nastavku suđenja Sanjinu Sefiću iskaz je davao vještak iz Srbije Milan Vujanić koji u svom nalazu tvrdi da je Sefić vozio 65 kilometara na sat kada je udario Selmu Agić i Editu Malkoč koje su, kako kaže, bile udaljene od pješačkog prelaza 8,6 metara.
U iscrpnom izlaganju vještak je kazao kako je vidljivost bila smanjenja zbog kiše i noćnih uslova te da postoji mogućnost da Sefić nije vidio pješakinje, u zavisnosti od kretanja drugog vozila koje je bilo s njegove desne strane.
Istakao je da bi oštećenja na vjetrobranskom staklu bila više i da bi bio oštećen rub krova da je brzina bila veća od 80 ili 90 kilometara na sat, a da je bila veća od 100 km/h bilo bi oštećenja i na krovu.
Objasnio je kako su pješakinje udarene prednjim desnim čeonim dijelom Golfa te da su ostala oštećenja nastala od sile udara. Na pitanje tužiteljke Advije Hajro Bahto da li je moguće da su ovako velika oštećenja nastala pri brzini od samo 65 km/h, Vujanović je kazao da jeste, jer je riječ o plastičnim dijelovima automobila i težini od blizu 130 kilograma, koliko su djevojke zajedno imale.
Naglasio je kako nije moguće utvrditi koje je svjetlo bilo na semaforu, jer da je imao te podatke znalo bi se koje je propuste napravio vozač, a koje pješakinje. Nije odbacio ni mogućnost da su Agić i Malkoč udarene dok su pokušavale da izbjegnu automobil koji se kretao desno i brže od Sefića, ali da to ne može tvrditi, jer takvih dokaza nema.
U svom izlaganju vještak je rekao kako je u obzir uzeo ljuspice farbe automobila kao najčvršći dokaz kako bi utvrdio brzinu kretanja Golfa, jer one su lagane i ne mogu "odletjeti", već padnu na mjestu udara i tu su ostale zbog kiše. U izračunavanju rezultata u vezi s brzinom kretanja i ostalih parametara kazao je kako je koristio najpovoljnije rezultate za optuženog jer je takva praksa vještaka već decenijama, da tako stoji u priručnicima i knjigama i da je tako i sam učio na fakultetu prije 40 i nešto godina, koliko radi.
Naglasio je kako su pješakinje morale vidjeti vozila zbog farova, ali da ne može utvrditi njihovu putanju kretanja prije udara, jer o tome nema dokaza (snimci i sl).
Na pitanje tužiteljke zbog čega u obzir nije uzimao izjave svjedoka koji su tvrdili da su se pješakinje kretale pješačkim prelazom te vozača koji su kazali kako su stajali na semaforu, jer je bilo crveno kada je Sefić prošao, Vujanić je rekao da vještaci koriste samo čvrste dokaze, a da o izjavama svjedoka ne može ništa reći jer je na sudu da procijeni njihovu vjerodostojnost i istinitost.
Odgovarajući na pitanja tužiteljke, kazao je kako svi odjevni predmeti (u ovom slučaju džemper, patika i čarapa, op.a.) nisu relevantni dokazi koji utiču na računanje brzine kretanja vozila, jer mogu biti nenamjerno pomjereni prilikom ukazivanja pomoći djevojkama i sl.
Tužilaštvo KS je u cijelosti odbacilo nalaz ovog vještaka tvrdeći kako je u njemu bio pristrasan i da ga je radio, kako je i rekao, u korist optuženog, te da nije u skladu s pravilima struke. Optužili su ga kako je koristio vremensku analizu, umjesto prostornu ili prostorno-vremensku, koja ide u korist optuženog.
Tužiteljka Hajro Bahto je zatražila svjedočenje Harisa Hajrića za kojeg je rekla da je prisustvovao nesreći, ali da se tek prije određenog vremena javio Tužilaštvu kako bi svjedočio. Takođe, tražili su da daju iskaze i policijski službenici koji su sačinili službene zabilješke.
Sudsko vijeće Kantonalnog suda Sarajevo kojim predsjedava Igor Todorović je odbilo ove zahtjeve, ali je pristalo da izda naredbu o neuropsihijatrijskom vještačenju porodica Agić i Malkoč zbog duševne boli i psihičkih posljedica zbog gubitka kćerki Selme i Edite.
Na narednom ročištu biće predstavljeni i nalazi krvi žrtava koje je analizirao vještak Enver Čavčić u svrhu utvrđivanja prisustva alkohola.
Nastavak suđenja zakazan je za 13. juli.