I nakon smrti punio je crnu hroniku. Mještani Brđana poručili su da ga ne žele na svom groblju pa je na kraju sahranjen u Sarajevu. Posljednjem ispraćaju nije prisustvao niko od njegovih bližnjih, jer su navodno svi mrtvi ili, jednostavno, ne žele imati ništa s njim.

Velika materijalna vrijednost

Sada se sve glasnije postavlja pitanje šta se dešava s njegovom imovinom. Tu se prije svega misli na kuću u Brđanima.

Omar Mehmedbašić, sarajevski advokat, za „Avaz“ je rekao da je Zakon jasan.

- Ukoliko nema živih nasljednika, kuću i drugu imovinu, ukoliko je imao, nasljeđuje država. U ovom slučaju opšina Konjic – kaže Mehmedbašić.

Sagovornik Avaza je pojasnio da, ukoliko bi se ipak javio neki član uže porodice, morao bi dokazati da je zaista bio uža familija Gačića. Gledajući praksu, češće budu situacije da se neko, ipak, javi. Pogotovo ako je riječ o imovini velike materijalne vrijednosti.

Bilo je i slučajeva gdje svirepe ubice ili okorjeli kriminalci umjesto u grobu završe iza rešetaka. U tom slučaju, njih imovina uredno čeka kada izađu na slobodu, tvrdi Mehmedbašić.

- Izuzetak su situacije kada se tokom postupka dokaže da je imovina stečena u krivičnim djelima. I tada imovina završava u rukama države – zaključio je Mehmedbašić.

Gačićeva zlodjela još će se dugo prepričavati. Svriepi ubica je početkom februara brutalno ubio svog komšiju Sauda Sultanića u Podorašcu kod Konjica, a nedugo zatim i policajca Mahira Begića u Tarčinu.

Objedinjena kazna

Prethodno je 1999. godine osuđen za ubistvo saborca, koje se dogodilo nekoliko mjeseci nakon završetka rata u BiH. Tokom dopusta iz zeničkog zatvora 2002. godine ubio je i svoju majku, za šta mu je izrečena objedinjena kazna od 20 godina zatvora, koju je izdržavao u Zenici i Bihaću.

Na slobodu je pušten u julu 2017., nakon odsluženja 15-godišnje kazne. Tada je, uprkos upozorenju direktora tog zavoda Edhema Veladžića da je riječ o "bolesnoj osobi koja je spremna ponovo da ubije", pušten na slobodu.