Film „U ime naroda“ prati život u industrijskoj varošici 60-ih godina prošlog vijeka kroz dešavanja u preduzeću, čuvenom i uspješnom po preduzimljivosti i autoritetu direktora, kojeg igra besprijekoran u svojim transformacijama veliki Bogdan Diklić. Palanački kraj dovoljno izmenjen ulogom koju ima u društvu, odnosno stvaranjem novih prilika kroz djelovanje u privredi, nada se velikom prosperitetu, a direktor na čelu tog i dalje zatvorenog svijeta stiče sve veći autoritet. On po filozofiji palanke postaje s jedne osporavana i omražena ličnost, zavist i želja da se on uništi svakodnevno postaje veća, dok s druge strane postaje predmet divljenja i obožavanja. U žiži dešavanja u ovoj tragikomičnoj priči, koja sa izvjesnom gorčinom i težinom priča ne samo o mentalitetu ljudi nego i o čovjekovoj prirodi vječno razapetoj između dobra i zla, nalazi se direktorov vozač Milutin, čiju takvu dobroćudnu prirodu najbolje moguće oblikuje jedan od najčuvenijih srpskih glumaca Miodrag Krivokapić zapažen po vanvremenskim likovima i na filmskom platnu i u pozorištu. Da ova priča bude još tragičnija i da reditelj na najbolji način pokaže koliko je ljudska sujeta ogromna sila koja raspiruje manipulacije i koja uništava živote drugih svjedoči upravo lik odanog vozača, koji svaku direktorovu odluku ne dovodi u pitanje, nego svojom dobrotom dolazi u situacije koje upravo takva čista priroda nije u stanju da prevaziđe.

Nikolić je u svojim filmovima pokazao spretnost da se zapita nad uvijek aktuelnim pitanjima – moć i njena razaračka snaga i gdje je u cijelom tom vrtlogu iskrena i dobroćudna, a s druge strane podmukla ljudska priroda. Da li je jedini način da opstanemo u svijetu u kojem su iskrivljene prave vrijednosti da sami budemo dio one gorke stvarnosti u kojoj dobrota i poštenje više ništa ne znače. Sve ovo ovaj film s pravom čini bezvremenskim, nimalo jednostavnim, ali i izrazito zabavnim, jer Nikolićev cilj nije bio da nas potpuno razočara nego da nam ostavi prostor da u svakom od likova nađemo neku crtu koja nam je dopadljiva, da prostodušnošću u sukobu sa surovosti da dozu komičnog i naravno da nas kada završi i posljednji frejm ostavi sa mnoštvom novih pitanja, odgovora, zapažanja i osjećaja.

Simpatičnost i gorka istina krije se u floskuli da moćnici sve rade za dobrobit naroda, pa tako dobrota pojedinca postaje smiješna, ali nas i podsjeti da je najvažnije i pored svih nedaća koje nas na našem putu dočekaju, ostati čist i neiskvaren u svojim namjerama.

Tragikomedija koja se upisala na listu klasika jugoslovenske kinematografije večeras u 21:30 na programu ATV-a.