Oblovina iz šuma Srpske potrebna je domaćim, a ne stranim drvoprerađivačima. Poruka je to domaćih drvoprerađivača, Privredne Komore, Ministarstva poljoprivrede Srpske i Minisatrstva spoljnih trgovine i ekonomskih odnosa u Savjetu ministara. Ministar Staša Košarac kaže da je dostavio prijedlog o zabrani izvoza oblovine iz BiH Savjetu ministara.
"Dolazimo u situaciju da kada trebamo razgoarati sa Delegacijom EU koja smatra da je to jedna od zaštitnih mjera koja nije dobra. Naravno nije dobra za njih jer po povoljnim cijenama dobiju sirovinu i zapošljavaju ljude, a ona je za nas vrlo dobra. Sirovina koja ovdje nastaje treba primarno da bude ponuđena i prodata ovdje našim ljudima koji se bave tim aktivnostima", rekao je Staša Košarac, ministar spoljne trgovine i ekonomskim odnosa.
Zabrana izvoza bila je na snazi do kraja januara. Domaći proizvođači moraju imati prvenstvo kako bi preradom sirovog drveta postigli veću cijenu gotovih proizvoda, kažu u Udruženju šumarstva i prerade drveta u Privrednoj komori Republike Srpske.
"Sirovinu, taj osnovni oblik, nije pošteno izvoziti neobrađen i svoditi vrijednost na nulu, jedan za jedan, nego je potrebno bilo koji potez uraditi da se poveća vrijednost, rekao je Lazo Šinik iz Udružena šumarstva i prerade drveta u Privrednoj komori Republike Srpske.
Kapciteti naših drvopretrađivača su veći od količina koje Šume Republike Srpske mogu da im ponude. U takvoj situaciji važno je da očuvamo domaće drvoprerađivačke kapacitete, poručuju iz Područne privredne komore Banja Luka.
"Jedan kubik drveta koji se izvozi kao polu proizvod, on košta nekih 500-600 evra po kubiku, ako taj kubik preradimo u namještaj onda on košta četiri ili pet hiljada evra pa i više. Samim tim zapošljava duplo više radnika u namještaju nego u poluproizvodu. Ako je standard nekih sedam radnika na jedna kubik poluproizvoda, onda je to u namještaju 14 radnika", rekao je Goran Račić, predsjednik Područne privredne komore Banja Luka.
Podaci UIO BiH, pokazuju da je prošle godine izvezeno sirove oblovine u vrijednosti od 28.270.000 maraka. To je za oko šest miliona maraka više nego 2021.godine, iako je izvezena manja količina. Da je sirovina ostala u domaćim tvornicama, vrijednost bi joj bila višestruka.