Ove godine, pojavom vakcina i popuštanjem mjera, koliko toliko vratili smo se u normalan tok života.

Ipak, ostala je jedna praksa, a to je mogućnost rada od kuće ili kombinovanje svog radnog vremena.

Pričali smo sa ekonomistima i poslodavcima, da li ovo predstavlja neki novi pristup rada i poslovanja, da li je moguće ovakvu praksu zadržati u našem poslovnom okruženju i nakon korone, te koje su to mane i prednosti ovakvog rada.

Ekonomista Aleksandar Ljuboja ističe da htjeli mi ili ne, ovakav način rada predstavlja novitete 21. vijeka te da će o ovome biti priče i u budućnosti.

“Kao što smo se tokom pandemije morali prilagoditi ovakvom principu rada, isto tako treba da prihvatimo tu činjenicu da će i u buduće biti priče da ovo postane svakodnevnica”, rekao je Ljuboja za ATV.

Ljuboja smatra da moderne platforme, poput informacionih kompanija i sličnih branši mogu i dalje da njeguju taj online princip rada, bez obzira gdje se u tom trenutnu nalazili.

“Bilo da se nalazimo kod kuće ili na nekom drugom mjestu koja nije naša matična kancelarija, a pritom možemo da uradimo to što se od nas zahtjeva, ne treba bježati od te činjenice da radnik može da bira na koji način će raditi, ili kako mi to u narodu volimo da kažemo, da mu se omogući rad od kuće”, navodi ljuboja.

Dodaje da naša poslovna zajednica još nije spremna da objeručke prihvati ovakav način rada, ali da postoje male naznake da se okreće ka tome.

“Mi generalno kasnimo u odnosu na zemlje zapadne Evrope, pa se to odnosi i na ovaj segment. Može se reći da je naša zajednica još uvijek tradicionalna i vjeruje da je radnik najviše produktivan ukoliko svaki dan provodi u kancelariji. Ipak, naša zemlja se nalazi u tranziciji, mijenja se, uči i prilagođava se novim trendovima koji se nameću”, kaže Ljuboja.

Saša Trivić, predsjednik Unije udruženja poslodavaca Republike Srpske kaže da ovakav vid rada ima svoje vrline i mane, te da sve zavisi koja branša je u pitanju, te koliko ljudi generalno vole ovako da rade.

“Ako gledate recimo banke, one i danas, poslije popuštanja mjera daju tu mogućnost svojim radnicima da biraju da li žele da rade od kuće ili u kancelarijama. Sa druge strane, rad u fabrikama i preduzećima koja se bave nekom proizvodnjom uslovljen je dolaskom radnika na njegovo radno mjesto”, rekao je Trivić.

Ističe da je ovaj rad predstavlja mač sa dvije oštrice, te može da utiče na radnika suprotno od onog što se želi postići.

“Iako se smatra da ovakav rad pozitivno utiče na zaposlene, nekad se može desiti da to stvara asocijalnost među ljudima, pa samim tim utiče i na psihu radnika. Recimo, mnoge moje kolege koje su u inostranstvu, a koje rade od kuće kažu da ih guši stalan boravak kod kuće te da čekaju kad će moći da se vrate u svoje kancelarije i druže sa svojim kolegama”, smatra Trivić.

Sa druge strane, navodi Trivić, ovakvim radom, smanjuju se troškovi poslodavaca prema radniku, ali i samog zaposlenog, koji ne mora da brine o prevozu ili toplom obroku na radnom mjestu.