Velike ljetne vrućine Žarka Hrgića su dovele u debelu hladovinu. Čak se i kafe odrekao jer ne podnosi žegu ni vatru.
Kaže da se kupa zimi na minus deset ili petnaest stepena celzijevih, a ne ljeti. Žali za svojom kolibom koju je imao u šumi odakle je promatrao prolaznike pored špilje u kojoj živi. Žarko je imao čak i dvogled pa je mogao svakoga vidjeti u lice.
"Ne volim vrućine majku mu, ne možeš ništa raditi. Samo bježim u hladovinu. Zimi je ljepše nego ljeti. Zimi se kupam i nikada se ne prehladim", kaže Hrgić.
Kaže da ne može da se kupa jer kraj njegove kamp kućice prolaze biciklisti, pa ih onda njegovi psi napadnu, a on mora da ih spasava. Čeka da padne kiša, tada, kupa se u rijeci go.
Zdravljem je zadovoljan i kaže da nikada nema glavobolju. Živio je u špilji, a kada su ga pitali da siđe, rekao je da ne bi ni za dva pečena vola.
O Žarku smo i ranije pisali u tekstu: "Žarko je pećinski čovjek i ne želi u civilizaciju, druži se sa psima".
