Radmila i Radenko Galinac, sestra i brat simbol su srpskog civilnog stradanja od NATO agresije. Dan kada su se vraćali sa bratovog groba Radovana koji je nastradao samo petnaest dana ranije, i kada su na civilno auto sručene bombe od kojih su podlegli, upisan je u istorijske značajne datume Srpske. Mirjana Galinac, u samo 15 dana, te 1995 .godine ostala je bez troje djece.
"Ne daj Bože nikome da dočeka ono što sam ja dočekala, ni dušmanu najvećem ne bih to poželjela da dočeka da od 26 godina izgubim troje djece", kaže Mirjana Galinac.
NATO meta mahom su bili civili. Iscenirane Markale, tada su poslužile kao povod za neutralisanje srpske vojske i njenih položaja.
"Ja kao vazduhoplovac znam da je nemoguće, organizovati vazdušnu operaciju za tako kratko vrijeme, bez 15 dana ne mogu da organizuju, što znači da su se čitavo vrijeme pripremali", kaže Milan Torbica, izaslanik Vlade Republike Srpske.
Ni dan obilježavanja stradanja Srba nije mogao proći bez nadgledanja stranaca iz vazduha. NIko iz međunarodne zajednice i NATO-a, po običaju nije bio ni danas na obilježavanju da čuju, zbog čega Srbi ne žele da uđu u NATO savez.
"Bili bombardovani od strane njih sa tonama osiromašenog uranijuma i kada danas obilježavamo stradanje Srba od NATO agresije, oni nadležu i kontrolišu helikopterima koliko nas se iskupilo", kaže Boško Tomić, izaslanik srpskog člana Predsjedništva BiH.
NATO piloti su te 1995. godine gađali bolnicu "Žica", gdje je poginuo bračni par Knežević. Gađani su dječiji vrtići, škole, vjerski objekti. Crkva u Blažuju nekoliko puta je bila na meti, kada je ranjen i sveštenik. Sve su to pravdali kao legitimne vojne ciljeve, gdje su bacali bombe sa osiromašenim uranijumom od kog srpsko stanovništvo i danas najviše umire.
