Srpska pravoslavna crkva (SPC) slavi sutra Svetog Vasilija Ostroškog - velikog čudotvorca, čije se mošti kao velika svetinja čuvaju u manastiru Ostrog, u Crnoj Gori.
Pravoslavni vjernici ovog svetitelja poštuju i svetkuju u svim srpskim zemljama, a njegova bezbrojna čuda prepričavaju se širom svijeta. U manastir Ostrog dolaze ljudi i drugih veroispovijesti, među kojima ima i muslimana koji pred moštima Vasilija Ostroškog traže spas i iscjeljenje od teških bolesti i muka koje su ih zadesile. Kaže se da je Sveti Vasilije tokom života više ličio na anđela nego na čovjeka. Svoj duh je uzdigao, a tijelo obesmrtio.
Strogi post i bez teških poslova
Čuda koja se događaju pri molitvi Svetom Vasiliju su nebrojana. Postoji vjerovanje da oni koje se zavjetuju da će na Svetog Vasilija otići na Duhove u manastir Ostrog, njihova bolest ili bolest nekog njihovog najmilijeg biće kao “rukom odnesena”.
Ako riješite da potražite pomoć ovog sveca, od sutra treba da počnete strogi post koji će trajati sve dok na Trojice ili Duhove ne odete na Ostrog i tamo se pričestite. Ako poznajete osobu koja se sprema na ovakvo putovanje, trebalo bi da joj odnesete ulja, tamjana i pamuka da sa sobom ponese i da to ostavi kod sveca “da prenoći”. Pamuk, ulje i tamjan koji su nošeni na Ostrog treba čuvati za “ne daj Bože”.
Po narodnom vjerovanju ne bi trebalo raditi teške poslove, ali valja da se očisti kuća, kako bi, vjeruje se, čitave godine u domu vladali harmonija i mir. Vjeruje se da se na ovaj praznik nikako ne bi trebalo svađati ni sa kim, posebno sa svojim najmilijima. U suprotnom, cijele godina će vam biti baksuzna. Naročito se treba čuvati da vas neko ne prevari. U nekim krajevima se smatra da će biti rodna godina ako na ovaj dan padne snijeg ili bude oblačno.
Smatran za sveca još tokom života
Sveti Vasilije Ostroški rođen je u selu Mrkonjići, u Popovom polju u Hercegovini, odakle je otišao u trebinjski manastir Uspenija Presvete Bogorodice, gdje se zamonašio i započeo život podvižnika. Kao episkop zahumsko-hercegovački i skenderijski živio je u manastiru Tvrdošu, služeći pravoslavnoj vjeri i ćuvajući svoje vjernike od turskih svireposti.
Kada su Turci razorili Tvrdoš, Vasilije se preselio u manastir Ostrog, gdje je nastavio podvižnički život i gdje se upokojio 1671. Manastir je dobio ime po brdu koje se uzdiže iznad njega i podijeljen je na Gornji i Donji Ostrog, gdje vernici dolaze na poklonjenje svetitelju, posebno na praznik Duhova, 50 dana po Vaskrsenju. Manastir Ostrog, čije su svetinje vijekovima zidali vjerni priložnici, ne može se mjeriti po arhitekturi i freskama sa velikim srednjovekovnim manastirima, ali im je ravan po svojoj duhovnoj snazi.
Ubrzo poslije smrti svetitelja, ljudi su počeli da dolaze na njegov grob kako bi se iscijelili i našli utjehu. Bio je smatran za sveca još tokom života, a kako je vrijeme odmicalo poslije njegove smrti, kult je sve više i više jačao.
Iako se sveci ne porede, Sveti Vasilije Ostroški se smatra jednim od najvećih svetitelja u SPC, jer njegove mošti obilazi hiljade vjernika svakodnevno, a svakog 12. maja manastir Ostrog bude premali da primi sve vjernike koji dođu na poklonjenje.
