- Stigli smo jutros u ranim jutarnjim časovima da uhvatimo mjesto i malo onaj prvomajski uranak i tako...

- Oko četiri, pet ujutro da uhvatimo mjesto. Ovdje, da imamo... Htjeli smo biti gore, ali nismo ni uspjeli.

- Poranili smo. U šest sati smo krenuli od kuće, ali četrdeset i pet minuta smo išli do ovdje. Šetali smo. Bilo je baš puno brda, ali kad smo došli mi smo se iznenadili. Bilo je baš puno ljudi prije nas. Baš smo se iznedili. Mi smo ovdje uzeli prvo mjesto i eto, kažu građani za ATV.

Ko prvi djevojci - njegova. Ova Radovićeva mudrost se može iskoristiti i za dobru lokaciju u prirodi. S obzirom da sunčane praznike rada, koliko su rijetki, možemo nabrojati na prste jedne ruke, ovaj današnji bez kiše biće maksimalno iskorišten. Mladi njegove ljepote vide na svoj način. 

- Čari ovog vašeg druženja, prvomajskog uranka. (Kako se osjećate) Ma osjećamo se super. Okupili se malo da proslavimo i to je to. Roštilj i malo piva i to je to. Dovoljno.

- Ćevapi i kobasice i tako...pljeskavice. (Nemate ono problem sad sa kalorijskim...) Nemamo...danas nemamo, a za sutra ćemo vidjeti. 

Za starije je to nekad bilo veselije, radosnije, te gastrohedonizam za mlade, a u istorijskoj ostavštini i tumačenju Prvi maj predstavlja. 

- (Ima li razlike između svakodnevnice i roštilja ili Prvog maja). Paa, ima neke razlike. Kreće lijepo vrijeme. Da kažem, prvi neki ovaj. Prva neka druženja 

- Za Prvi maj nekad, to je bilo opšte slavlje. Bilo je neko veselje, bila je radost, bila je sreća, a sad ovo nekako mi izgleda otužno i otuđeno. Vjerovatno usljed problema koji su nastali u životu. 

Rada, odmora i kulture i to po osam sati. To su bili zahtjevi prvomajskih pionira u protestima na kraju 19. stoljeća. Porodice, prijatelja, prirode, hrane i pića danas i teško da će se simbolika prvomajskog uranka nekad vratiti na staro.