"Odlučili smo da se od sahrana više ne prave gozbe, jer se često dešavalo da ljudi nakon ručka popiju koju više, pa iz sveg glasa zapjevaju. Bio je običaj da se porodici pokojnika odnose kafa, šećer i ostale đakonije, ali smo i od toga odustali i odlučili da novac, koji bi potrošili za milošte i za vijence, damo porodici i na taj način joj pomognemo", kažu mještani.

Domaćini sa Kika i iz Radosavaca složili su se da ne idu na pogrebne ručkove, ako pojedine komšije budu bojkotovale dogovor i nastave po starom.

"Oko 99 odsto komšija je podržalo prijedlog da se odustane od dosadašnjih nakaradnih običaja. Podržavaju nas ovdašnji sveštenici i njihova podrška nam puno znači. Nedavno je u našem selu umrla 21-godišnja devojka i njena rodbina je pripremila ručak samo za užu rodbinu i ukopnike", kažu mještani.

Ni najskromnija sahrana u čelinačkom kraju do sada nije mogla "proći" bez šest hiljada maraka, pa su se mnoge porodice morale zaduživati da bi svoje najmilije "dostojanstveno" sahranile po običajima, kojih se decenijama nisu htjele odreći.

"Pojedine porodice su i po nekoliko godina vraćale pozajmljeni navac. Rekli smo da više tako ne ide", naglašavaju mještani.

Ističu da je odluku da se sahrane vrate "u normalne okvire" podržao i vladika sremski Vasilije, koji je rođen na Kiku.

"Vladika nam je poručio da istrajemo i njegova podrška nam mnogo znači, a podržavaju nas i ljudi iz susjednih sela, pa čak i iz susjednih opština. Sahrane su do sada više ličile na pijanke nego na dostojanstven rastanak sa pokojnikom. Pijani gosti su na pogrebnim ručkovima bili skloni tučama, a kasnije su pravili probleme u saobraćaju", upozoravaju mještani.

U poslednje vrijeme, osim dušnog brava, čorbe, pečenog i kuvanog mesa, na "pogrebnoj trpezi" u čelinačkim selima mogle su se naći razne pite i kolači. Za probirljive goste meso se moralo peći na roštilju, a umesto flaširanog neki su tražili točeno pivo.

(glaskotorvarosa.com)