Raznih su profesija, uglavnom su to prijatelji i kumovi, a prvi put na putovanje sa djecom bez supruga otišli su 2017. godine.

Oni se uglavnom odlučuju za četvorodnevni boravak na moru u Hrvatskoj ili Crnoj Gori, a djeca koju očevi vode su uzrasta od četiri do 12 godina.

Zoran Dragičević iz Banjaluke, jedan od organizatora putovanja, za "Nezavisne" je rekao da im je prvobitan plan bio da se ljetovanja organizuju porodično, te da na putovanja idu i supruge.

"Iskren da budem, supruge su bile malo teže za odluku - kakav smještaj, da li kuća sa bazenom ili odlazak na more, da li zajedno svi u jednoj kući ili posebno. Nije preostalo ništa drugo nego da supruge isključimo iz daljeg planiranja. Odmah da kažem, one su bile sumnjičave kako ćemo sami sa djecom izdržati četiri dana, ali smo bili odlučni da ideju sprovedemo u djelo", ispričao je Dragičević, i dalje pod utiscima sa posljednjeg ljetovanja iz Bečića, odakle su se vratili u subotu.

Prvi put 2017. godine na putovanje u Gradac išli su tri oca i troje djece, a nakon što su im, kako kažu, premašena sva očekivanja, odlučili su da im to postane tradicija.

Iz godine u godinu broj očeva i mališana se povećavao, a ove godine u Bečiće je išlo 10 očeva i 16 djece.

"Možete zamisliti koliko se tu stvari desi u jednom danu, a tek u višegodišnjem iskustvu. Ove godine smo ponijeli megafon pa smo na taj način uvijek pronalazili djecu na plaži. Zamislite koliko djece na plaži ima s istim imenom, međutim samo smo mi našu djecu dozivali megafonom, a to je većini bilo simpatično. Svaki put kada dođemo na plažu ili na bazen u nekom mjestu, ljudi su u nevjerici. Prvo pitanje je da li su to vaša djeca, pa onda gdje su mame, a kasnije shvate da smo jedna velika vesela družina. Obično djeca dobiju palačinke ili sladoled od osoblja lokala gdje svratimo", kazao je Dragičević i istakao da djecu često dozivaju glasnije od ostalih jer se zaigraju sa drugom grupom pa zato uvijek budu zapaženi.

Vesela družina ove godine je prvi put bila smještena u hotelu, a ranijih godina su boravili u privatnim apartmanima.

"Iskreno, više preferiramo privatni smještaj, kako zbog nas samih, a tako i zbog drugih gostiju jer toliko djece i malo glasnijeg veselja neće svi prihvatiti. Međutim, nismo dosad imali nikakvih problema u vezi s tim jer djeca i treba da su radosna i vesela.

Ove godine smo morali da se odlučimo za hotelski smještaj s hranom, iako nismo imuni da je pravimo za sve nas, pa se rasporedimo koje su čije obaveze, a djeca su ih oslobođena", rekao je Dragičević.

Njima je samo bitno da vlada pozitivna atmosfera, ali dodaju i da vode računa da imaju dosta dječjeg sadržaja. Ove godine odsjeli su u hotelu s vanjskim i unutrašnjim bazenom koji je smješten na obali mora u Bečićima.

Bitno im je da djeca spoznaju nova mjesta i običaje, ali i da se šire poznanstva jer, kažu, gdje god se pojave - niko ih ne može zaobići.

Dragičević nam prenosi utiske sa ovogodišnjeg ljetovanja, ali i svih prethodnih, i kaže da se zaista trude da djeca što kvalitetnije provedu svaki trenutak.

"Oni se druže, igraju, provedu nezaboravno vrijeme, a kroz igru i šalu stvore neke druge vrijednosti, što im ostaje u pamćenju. Neko nauči plivati, neko igrati karte, neko kako se roštilja, a zajednički prolaze i neke nivoe u igricima, jer jedino pravilo na tim putovanjima je da nema pravila, sve je dozvoljeno, naravno za djecu", kaže nam Dragičević i dodaje da od putovanja nisu odustali čak ni prošle godine u jeku epidemije virusa korona.

"U ovom ubrzanom svijetu rijetko se viđamo i onda je ovo prilika da se opustimo, a ujedno i djeca mogu da se više druže. Zasad imamo samo pozitivna iskustva, nadam se da će tako i ostati", rekao je Dragičević u nadi da će im se narednih godina pridružiti još novih članova.

Gordan Kezija iz Banjaluke s jedanaestogodišnjim sinom Andrejom i osmogodišnjom kćerkom Lanom ove godine se prvi put pridržio ovoj grupi na ljetovanju.

Priča nam da njegov kum već treću godinu putuje sa sinom, te da mu je stalno prenosio pozitivne utiske i oduševljenje djece pa se i sam odlučio za tu avanturu.

"Svi se poznajemo, uglavnom su to drugari, kumovi, prijatelji. Djeca nam se poznaju, neki su zajedno u školi, na treninzima, viđamo se često i na dječjim rođendanima. Teško je i ispričati sve anegdote koje su nam se dešavale za nekoliko dana. Uglavnom smo prezadovoljni i planiramo da i narednih godina idemo s istom ekipom", istakao je Kezija.

Još uvijek puni utisaka, Lana i Andrej su nam rekli da im je u Bečićima bilo lijepo i da su se super proveli s tatom i drugarima. Ipak, dodaju, malo im je nedostajala mama.

Treću godinu zaredom putovao je i šestogodišnji Stefan, koji nije krio oduševljenje i rekao nam je da će drugarima u vrtiću rado ispričati kako se proveo na moru.

Drago mu je, kaže, što mu se ove godine na ljetovanju pridružio i njegov četvorogodišnji drugar Arsenije s kojim se svakodnevno igra u Banjaluci.

Ni Arsenije nije krio oduševljenje što je prvi put išao sa drugarima na more. Uz starijeg brata učio je da pliva i roni, ali je uz podstrek drugara bilo lakše. Rekao je da jedva čeka novu turu i novu avanturu.

Milan Kecman iz Banjaluke i njegova djeca (pet i osam godina) ove godine su takođe prvi put ljetovali sa veselom družinom.

"Sve od planiranja, putovanja i vremena provedenog na moru, pa i povratka kući, bilo je savršeno. Najbolji pokazatelj navedenog jesu zadovoljna djeca, kojoj ni u jednom momentu nije bilo dosadno. Svaki minut je bio podređen djeci i njihovom animiranju nekog od očeva, dok su se ostali očevi rashlađivali hladnim pićem i prijatnom vodom", ispričao je Kecman za "Nezavisne".

Kaže da su jednostavnost, brzina donošenja odluka, sloga i dinamičnost karakteristike ovog putovanja.

Svi zajedno ističu da im bude zanimljivo, ali ne i mamama nakon povratka, jer treba razvrstati sve stvari, koje uglavnom završe kod nekog drugog.

Kući se, često, vrate sa bermudama za tri broja veća, tuđim papučama ili tri rukavice za plivanje.

Jedno je sigurno, uspomene ostaju urezane, ali se i rađaju nove ideje za još ljepša i uzbudljivija putovanja.

(Izvor/Foto: Nezavisne)