Seksualno zlostavljanje osobe mladđe od 15 godina smještene u Dom za djecu bez roditeljskog staranja, zbog čega je radnik doma osumnjičen za to krivično djelo u pritvoru, nije jedini slučaj tako okrutnog nasilja. I to je najveći problem. Zasad je, za taj jedan slučaj, glava pala tek bivšem direktoru Doma, ali užasan problem time neće biti riješen.

Čija će sljedeća glava pasti i da li će uopšte biti još padanja glava, odgovornih u lancu zaštite i brige o najranjivijim kategorijama, zasad nije poznato. Kako bi i bilo, kada sve instance na kojima bi trebalo da su ingerencije tako poredane da mehanizam rada i koordinacije jednostavno sprečava da dođe bilo do kakvog oblika nasilja, dakle, kako dalje kada sve te instance peru ruke od odgovornosti za ono što se desilo a nije smjelo da se desi.

Prebacivanje odgovornosti Centra za socijalni rad na Policiju, štaviše, uz apsurdnu najavu prekida buduće saradnje, šokantna odluka Tužilaštva da obustavlja istragu kada je nastavak zlostavljanja u konkretnom slucčju možda mogao biti bar zaustavljen, samo okreće još jedan krug do novog  slučaja...koliko god da je vrlo važan svaki apel Policije na svijest svakog ko ima bilo kakvo saznanje o tako okrutnim krivičnim djelima.

Opterećeni svakodnevnim važnim političkim temama, odavno smo zaboravili da se od njih ne živi, a potpuno zanemarili onog malog, naizgled beznačajnog pojedinca, pogotovo onog kojeg nema ko da zaštiti. Može li posljednji, kako je nazvan “slučaj dom” biti okidač za pokretanje čitavog sistema u pravcu zaštite tog malog bespomoćnog pojedinca, pa makar opet mediji bili krivi za to što upiru prst u slabost sistema zaštite ranjivih kategorija, baš kao što ATV to radi uprkos sankcijama.