Kod onih parova gdje već neko vrijeme odnosi “škripe”, dešava se upravo suprtno bračni i porodični psihoterapetuti i adovkati svjedoče da je sve više razvoda brakova.

Izgleda da pandemija korona virusa i svega onoga što je u našim životima promijenila postala i “ubica” brakova, a tako smo došli i do novog termina – “korona razvodi”.

Zatvorenost u kući i fizička distanca povećali su nivo stresa i frustracije kod većine stanovništva, a to se odrazilo i na odnos između bračnih partnera, objašnjava za Blic sistemski, partnerski i porodični psihoterapeut Jasminka Veselinović.

– Atmosfera puna straha i neizvjesnosti za zdravlje i ekonomski opstanak je na disfunkcionalne bračne odnose djelovala nepovoljno i činila ih još disfunkcionalnijim, povećalo netrpeljivost i povećanje razlika, a smanjilo toleranciju, razumijevanje, nježnost i brigu – kaže Veselinovićeva i dodake da u ovim uslovima “teško podnosimo i sami sebe” pa je razvod logična posljedica.

Ona je istakla da je briga za zdravlje i opstanak postala predominantna i zauzela mjesto mnogim zadovoljstvima.

– Test zrelosti, stabilnosti i uravnoteženosti je bio na snazi i još traje jer se koroni ne vidi kraj u dogledno vrijeme. U kontekstu bračno porodičnih odnosa raspodjela kućnih obaveza i odgovornosti između partnera je čest kamen spoticanja u savremenim okolnostima življenja. Uobičajeno je u našem kontekstu i balkanskoj, tradicionalnoj konstelaciji odnosa, da muškarci manje rade u kući i oko djece, a da veći dio vremena provode van kuće. U svim društvenim krizama, istraživanja su zabilježila da se žene bolje psihološki nose sa izazovima kriza od muškaraca – objasnila je Veselinović.

Brzo vjenčanje – brz razvod

Ono što se danas često dešava jeste da se mladi parovi brzo odluče za brak, ali ubrzo nakon toga dolazi i do razvoda.

– Mladi bračni parovi i parovi srednjih godina u našem kontekstu su skloniji da brzo sklapaju brakove i da se još brže razvode i inače pa tako i u “vremenu korone” – kaže Veselinovićeva.

Istraživanja, dodaje, govore da muški i ženski razvodi nemaju iste razloge niti istu društvenu konotaciju.

– Oni koji potraže psihoterapijsku pomoć imaju veće šanse da se pomire i razriješe kroz proces terapije nerazrješene partnerske probleme ili da se razvedu uz posredstvo medijacije na dovoljno fer način. Da bi to bilo moguće neophodno je da u odnosu nije prisutan nijedan oblik nasilja ili ucjene – rekla je Veselinović.

Ukoliko se ne pronađe rješenje i razvod bude jedini izlaz, treba napomenuti da djeca tu najviše ispaštaju.

– Ako igraju igre moći, ko će da pobedi a ko da izgubi, izgubiće samo njihova djeca. Iz tog razloga mi radimo tako da probaju da razumiju drugu stranu, “uđu u cipele onog drugog”, a zarad mira, dijeljenja odgovornosti, zarad interesa njihove djece – istakla je ona, ali i dodala da parovi koji nemaju djecu se teže razvode, što je svojevrstan paradoks.

“Sezona” razvoda

Jesen i period poslije novogodišnjih praznika svakako jesu vrijeme kada i statistički gledano imamo najviše razvoda, međutim, ove godine porastu razvoda brakova kumovali su drugačiji razlozi.

Navikli smo da po statistikama svake godine u septembru i januaru imamo više razvoda nego u bilo kojim drugim mjesecima u godinama. Ovaj fenomen je objašnjen činjenicom da se ljudi češće odlučuju na razvod poslije godišnjih odmora ili zajedničkih putovanja za praznike.

Stručnjaci su objasnili ovaj fenomen rečima da parovi više vremena provode zajedno na putovanjima i praktično bivaju “osuđeni” jedno na drugo kada shvate da, ipak, njihov brak nije skladan.

Ako se ljude razvode jer nisu mogli da se podnesu, primjera radi, deset dana na odmoru u Grčkoj, koliko se tek onda razvode poslije dva mjeseca kućne izolacije, pitanje je koje se nameće.

Upoznali se u izolaciji, pa im se to nije dopalo

Advokat Jovanka Zečević, kaže da je zaista izolacija od proljetos doprinijela da se razbukte zahtjevi za razvod braka. Takođe, ona napominje da korona nije i jedini faktor, ali da je svakako najznačajniji.

– Izolacija je definitivno dovela do porasta razvoda brakova, jer boraveći jedni sa drugima su shvatili da ne mogu više zajedno. A treba imati u vidu i da činjenicu da se današnji brakovi sklapaju, lično mislim, mnogo brže nego ranije. Obično je to neko drugo stanje ili trenutna zaljubljenost što ljudi ne shvataju. Međutim, dešavalo se i da se razvode ljudi koji su dugo u braku, koji nisu imali previše dodira jedno sa drugim zbog posla, obaveza… Pa su se zapravo sada u izolaciji, da kažemo, upoznali – Ispričala je Zečević.

Osim toga što su se neki supružnici “upoznali” tek u karantinu, advokatica Zečević kaže da postoji mogućnost i da je do “eksplozije razvoda” došlo i zbog toga što sudovi proljetos nisu radili ili su radili u smanjenom obimu.

– Sad, ima tu i do toga što su tokom onog prvog udara korone sudovi smanjeno radili i da je tu mnogo toga ostalo nerazjašnjeno i nisu zakazivana ročišta. Pa se možda i to desilo, da je u momentu sada sve zakazivano brže pa se ispostavilo da je mnogo tužbi predato i ranije, ali su tek sad došli na red da se rješavaju. Tako da možda imao i dvostruki fenomen – napominje advokatica.

Da li su ovakve odluke možda bile ishitrene i da li je samo stres zbog epidemiološke situacije doprinio tome da smo samo nervozniji i skloniji kavgi nego obično? Da li je moguće da su ovakve odluke donijete naprečac i da li postoji mogućnost mirenja među posvađanim supružnicima, sagovrnica kaže da joj se iz njene prakse to čini izvjesnim.

– Kako su neki parovi ušli u brak brzo, tako mi se čini i da su ovi razvodi ekspresni. Jer kako smo svi pod jezivim stresom tako su i te odluke možda malo preduhitrene. Možda će se neki pomiriti i na sudu, pošto postoje ročišta na sudu gdje se pokušavaju mirenja pa će se možda desiti da ljudi ipak shvate da su to ishitrene reakcije, a možda se i shvati da te nepremostive razlike definitivno postoje – objašnjava ova advokatica.

Rijetki sporazumni brakovi

Zečević ističe i to da se parovi rijetko odlučuju na sporazumne razvode, već su uglavnom to rozvodi prema tužbi. Prema njenoj priči, najtužniji dio razvoda i koji najviše ispašta su – djeca. Ne samo zbog razvoda roditelja kao takvog, nego zbog toga što supružnici, prema njenom iskustvu, malo vremena provode dogovarajući se o načinu organizacije viđanja djece, već više razmišljaju o podjeli imovine.

– Nažalost, rijetki su sporazumni razvodi braka. Jer kad je sporazumno onda moraju da riješe imovinu, a to je jedan odsto slučajeva. Svi se uglavnom preganjaju i to jako dugo traje. Takođe, mislim da su žene odlučnije kada je u pitanju razvod braka i više one podnose tužbe za razvod. Poslije muževi podnose kontratužbe tražeći neko drugo rješenje, u smislu dužeg i češćeg viđanja sa djecom – priča Zečević.