Svako od njih sanja o boljoj budućnosti, novom životu i sigurnom zagrljaju. S druge strane, biti hranitelj znači pružiti ljubav, siguran i topao dom djeci bez roditeljskog staranja. 

Ukoliko želite oplemeniti život ove djece, poklanjajući im porodicu i sebe kao roditelje, potrebno je da  ispunjavate određene uslove, a jedna od adresa na koju se možete obratiti je organizacija Hope and Homes for Children u BiH. 

Ova nevladina organizacija već 14 godina aktivno učestvuje u reformi sistema zaštite djece. Promocija hraniteljstva kao oblika brige o djeci bez roditeljskog staranja jedna je od glavnih misija ove organizacije. 

U nastavku je intervju sa Anisijom Radenković, direktoricom organizacije Hope and Homes for Children u BiH.

1.Da li ljudi u BiH imaju razvijenu svijest o tome šta je hraniteljstvo i kakav je to oblik zbrinjavanja djece?

Najveći problem širom Bosne i Hercegovine jeste da građani nemaju u dovoljnoj mjeri razvijenu svijest o hraniteljstvu, o njegovoj važnosti i humanim obilježjima. Posebno je izražen i problem male zainteresovanosti hranitelja za djecu sa smetnjama u razvoju. Iako je hraniteljstvo jedan od najzdravijih i naboljih oblika brige o djeci u BiH, ono još uvijek nije zaživjelo u mjeri kao u nekim drugim državama.

Međutim, zadnjih godina intenzivno se radi na promociji i razvoju hraniteljstva, pa se zaista nadamo da će se situacija promjeniti i da će veći broj naših građana poželjeti da podijeli svoj dom sa djecom koja ga nemaju.

2.Koliko hraniteljstvo pomaže djeci i utječe na njihov emocionalni i fizički razvoj?

Dokazano je da djeca koja rastu u institucijama nerijetko imaju poteškoće u fizičkom, emocionalnom, društvenom i kognitivnom razvoju, te da su pod povećanim rizikom da razviju problematično ponašanje i postanu žrtve emocionalnog i fizičkog zlostavljanja. Institucionalna briga ne osnažuje djecu, ne pruža im praktične i životne vještine neophodne za samostalan život. Uprkos tome, veliki broj djece još uvijek se nalazi u institucijama dok je dosta manji broj njih smješten u hraniteljske porodice. Pored toga, instutucionalizacija nije samo loš izbor u socijalnoj politici već predstavlja i kršenje ljudskih prava zagarantovanih UN Konvencijom o pravima djeteta kao i UN Konvencijom o pravima osoba sa invaliditetom. Iz tog razloga, jako je važno da se djetetu pruži kvalitetna briga koju može dobiti samo u okviru porodice.
Hraniteljstvom, kao najprikladnijim rješenjem, djeci se obezbjeđuje odrastanje u porodičnom okruženju u situacijama kada ona nisu u mogućnosti odrastati u vlastitoj porodici i sprječavaju se navedene poteškoće i rizici.

3.Kako se postaje hranitelj i ko je prva adresa kojoj se osoba treba obratiti?

Porodice koje imaju želju i uslove da pomognu djetetu bez roditeljskog staranja treba da podnesu zahtjev za prijem djeteta u hraniteljstvo nadležnom centru za socijalni rad. Stručni tim centra uradit će procjenu podobnosti zainteresovanih porodica, a porodice koje zadovolje uslove propisane zakonom dobijaju licencu za obavljanje hraniteljstva. Na osnovu procjene individualnih potreba djeteta i hraniteljske porodice, centar za socijalni rad određuje kojem djetetu odgovara koja hraniteljska porodica. Jako je važno da svi članovi buduće hraniteljske porodice budu pripremljeni za dolazak djeteta, kako bi se ono lakše prilagodilo životu u novom porodičnom okruženju. 

Lice koje želi biti hranitelj mora da bude:
-punoljetni državljanin BiH sa prebivalištem u Federaciji BiH, 
-mora imati poslovnu i zdravstvenu sposobnost, 
-završeno najmanje srednjoškolsko obrazovanje, 
-dokaz da članovi hraniteljske porodice nemaju neizmirenih poreskih obaveza, 
-kompetencije za zaštitu, čuvanje, njegu, odgoj i zadovoljavanje drugih potreba prema stručnoj procjeni centra, 
-stambene i materijalne uvjete za obavljanje hraniteljstva. 

4.Koliko je zakon o hraniteljstvu donesen 2017. godine naklonjen svim budućim hraniteljima?

Zakon o hraniteljstvu FBiH donijet je u martu 2017., a njegova implementacija započela je ove godine. Vrlo rano je govoriti o konkretnim rezultatima primjene Zakona o hraniteljstvu FBiH. Ove godine oformljena je radna grupa koja prati implementaciju zakona koja će evidentirati njegove nedostatke, ukoliko ih bude, kako bi se pravovremeno pristupilo izmjenama. Sigurno je da je zakon donijet kako bi se na najbolji mogući način uredili odnosi hranitelja i hranjenika i svih drugih subjekata kao i ostala pitanja iz oblasti hraniteljstva. 

5.Mnogi često u nedostatku informacija povezuju hraniteljstvo sa usvojenjem, što su dva različita pojma?

Vrlo često građani miješaju hraniteljstvo sa usvojenjem, međutim hraniteljstvo nije isto što i usvojenje. Za razliku od usvojenja kod kojeg se stvara veza koja je jednaka onoj koja postoji između roditelja i djece, hraniteljstvo predstavlja privremeni oblik zaštite djeteta sve dok se za to dijete ne obezbijedi još bolji oblik brige. Hraniteljska porodica, za razliku od usvojiteljske, je u obavezi da njeguje kontakt djeteta sa njegovom biološkom porodicom, kako bi se olakšao povratak djeteta u nju onda kada se za to steknu uslovi i ako je to u najboljem interesu djeteta.
Država u preiodu obavljanja hraniteljstva obezbjeđuje naknadu za rad hranitelja i boravak djeteta u hraniteljskoj porodici.

6.Koje vrste hraniteljstva postoje?

Hraniteljstvo prema potrebama hranjenika može biti:
•    Tradicionalno kojim se pružaju usluge zaštite djetetu i mlađem punoljetnom licu bez odgovarajućeg roditeljskog staranja čiji fizički i psihički razvoj i nivo funkcionisanja ne odstupa značajnije od razvoja i odrastanja djeteta iste životne dobi, djetetu čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama, odraslom licu za zadovoljavanje svakodnevnih životnih potreba povezanih uz njegovu životnu dob ili zdravstveno stanje, samohranom roditelju sa djetetom dobi do godinu dana starosti ako nema sredstava za izdržavanje ili kojem usljed neriješenog stambenog pitanja ili poremećenih porodičnih odnosa potreban privremeni smještaj u hraniteljskoj porodici.
•    Specijalizovano kojim se hranjeniku pružaju specijalizovane usluge zaštite zadovoljavanjem njegovih osnovnih i dodatnih životnih potreba, povezanih uz njegov psihofizički razvoj i nivo funkcioniranja koji odstupaju značajnije od odrastanja i razvoja lica iste životne dobi, ili uz veće probleme u ponašanju, teže zdravstveno stanje ili invaliditet, a hranjeniku potrebnu zaštitu pruža specijalizovani hranitelj koji ima posebna znanja i vještine, te čanovi njegove porodice.
•    Hitno kojim se hranjeniku radi njegove sigurnosti, zaštite i drugih životnih potreba mora hitno osigurati privremeni smještaj u hraniteljsku porodicu do prestanka rizične, odnosno nepovoljne situacije i stvaranja uvjeta za njegov povratak u vlastitu porodicu ili do osiguranja drugih oblika zaštite.
•    Povremeno hraniteljstvo kojim se djetetu ili odraslom licu pruža usluga zaštite na privremenom smještaju tokom pripreme za stalni smještaj u tu hraniteljsku porodicu, ili za dijete ili odrasno lice koje je na dužem smještaju u ustanovi socijalne zaštite radi njegovog prilagođavanja na porodični način života, odnosno pripreme za samostalan život.

Hraniteljstvo prema statusu može biti:

•  Nesrodničko hraniteljstvo je hraniteljstvo koje obavlja hranitelj koji nije u krvnom ili tazbinskom srodstvu sa hranjenikom, a može biti tradicionalno, specijalizovano, hitno i povremeno hraniteljstvo.
•    Srodničko hraniteljstvo je hraniteljstvo koje obavlja hranitelj koji je u krvnom, odnosno tazbinskom srodstvu sa harnjenikom kada je takav oblik brige u njegovom najboljem interesu.

7.  Organizacija HHC radi i na prikupljanju sredstava za izgradnju porodičnih domova za djecu koji predstavljaju zamjenu dosadašnjeg načina zbrinjavanja djece u ustanovi velikog smještajnog kapaciteta sa adekvatnijim alternativama. Šta to zapravo podrazumijeva i kako takvo okruženje utječe na djecu?

Hope and Homes for Children BiH je nevladina, neprofitna organizacija koja je aktivna u Bosni i Hercegovini od 1994. godine, čiji je rad  usmjeren na zamjenu domskog zbrinjavanja  sa porodičnim rješenjima za djecu bez roditeljskog staranja, kao što su povratak djece u njihove porodice, lokalna usvojenja, hraniteljstvo, podrška mladim osobama koje napuštaju sistem brige i razvoj kvalitetnog stambenog zbrinjavanja u malim porodičnim domovima sa kapacitetom do 12 djece, te razvoj programa za sprečavanje razdvajanja djece i njihovih porodica. „Mali porodični dom je obična kuća u običnoj ulici u kojoj svako dijete ima prostora, pažnju i uslove u kojima može zadovoljiti svoje potrebe.

Obzirom da je mali porodični dom integrisan u lokalnu zajednicu, djeca se druže sa drugom djecom iz susjedstva, stiču prijatelje i znatno se smanjuje stigmatizacija te djece. Zbog toga ova vrsta privremenog smještaja predstavlja idealno rješenje za privremeni smještaj djece kojoj nije moguće obezbijediti porodični oblik zbrinjavanja. To se najbolje pokazalo u praksi kroz rad sa djecom, a oni se u malim porodičnim domovima osjećaju zaštićeno, zadovoljno i doživljavaju ih kao kao svoj pravi dom'' – istakla je Anisija Radenković, direktorica organizacije Hope and Homes for Children u BiH. Kada je smještaj djece u male porodične domove u pitanju najčešće govorimo o smještaju većeg broja djece koja su u krvnom srodstvu – braći i sestrama jer je njima teže obezbijediti drugi oblik smještaja zbog brojnosti i prakse da se braća i sestre ne razdvajaju.

8. Na koji način građani mogu pomoći izgradnju Malog porodičnog doma u Tuzli?

Organizacija Hope and Homes for Children u BiH pokrenula je incijativu osnivanja Malog porodičnog doma i u Tuzli. Projekat transformacije započeo je 2011. godine kada su u Dom za djecu bez roditeljskog staranja uvedene nove usluge i unaprijeđene postojeće. To podrazumijeva organiziranje smještaja djece bez roditeljskog staranja u manje objekte, poput Malog porodičnog doma koji je još uvijek u fazi gradnje. Organizacija Hope and Homes for children poziva sve građane da podrže izgradnju Malog porodičnog doma u Tuzli.

Račun za upratu sredstava za osnivanje i opremanje Malog porodičnog doma

Transakcijski račun:
Ziraat Bank BH d.d.
1861210340273975