Služenjem parastosa i prisluživanjem svijeća, nekoliko desetina mještana, saboraca, predstavnika opštine i članova porodica stradalih, obilježili su 30 godina od pogibije trideset dvoje mještana ovog sela, među kojima je osam članova porodice Perendić, po sedmoro Marinković i Šarac, te po četvoro Nikolić i Jovanović.

Polovina ubijenih u Podravanju bili su civili, žene, starci, djeca i nepokretne i slijepe osobe.

Potpredsjednik srebreničke opštine Miloš Milovanović rekao je da je prije 30 godina u Podravanju počinjen stravičan zločin nad Srbima i da ni Haški tribunal, niti pravosuđe BiH, nikoga nisu procesuirali zbog tog zločina, što, kaže, pokazuje jednostranost rada tih sudova i ukazuje na nepravdu koja se čini srpskom narodu.

"Žalosno je da za zločin nad Srbima u Podravanju, kao i za brojne druge zločine počinjene nad srpskim civilima u Srebrenici i okolini niko od Bošnjaka nije odgovarao, dok su za stradanje bošnjačkih vojnika Srbi kažnjeni sa više od 1.000 godina zatvora. To pokazuje da međunarodni i domaći sudovi i tužilaštva rade pristrasno, optužujući samo Srbe", istakao je Milovanović.

On je naveo da su Srbi taoci Tužilaštva i Suda BiH i da nema slobode srpskom narodu u BiH, kao ni suživota i pomirenja, dok i počinioci zločina nad Srbima ne budu osuđeni za nedjela, ubistva, klanja i mučenja srpskih civila.

"Ovdje su pale nevine srpske žrtve, braneći svoje kuće i nejač što nas obavezuje i da se zbog ovih i ostalih žrtava ne dozvoli ukidanje Republike Srpske i njenih obilježja jer je ona jedina garancija srpskog opstanka i slobode na prostorima zapadno od Drine", poručio je Milovanović.

Član Odbora za obilježavanje srpskog stradanja Srebrenica Branimir Kojić rekao je da poginuli nisu zaboravljeni i da se neće odustati od borbe za pravdu i istinu, a počinioci zločina nad Srbima moraju odgovarati.

"Srpski narod mora da se prisjeća svojih najdražih koji su dali živote za našu slobodu i Republiku Srpsku. Ne smijemo prestati da se borimo za istinu i pravdu", rekao je Kojić i istakao da se nikada neće odustati od traženja odgovornosti počinilaca tih zločina.

Kojić podsjeća da u Srebrenici nema gotovo nijedna srpska porodica da nije imala žrtava u posljednjem ratu, te da se ne može prihvatiti nametanje jednostranih sudskih odluka koje vode ukidanju ovlaštenja, a kasnije imena i postojanja Republike Srpske i poništavanja vrijednosti Dejtonskog sporazuma.

Na današnji dan prije 30 godina jake muslimanske snage iz Srebrenice i Žepe opkolile su razuđeno planinsko selo Podravanje i njegove zaseoke, presjekle jedinu putnu komunikaciju prema Milićima i krenule u artiljerijsko-pješadijski napad.

Naoružani muškarci pružili su otpor i borba je trajala cijeli dan. Ubijena su 32 mještanina, a nakon borbe prsa u prsa u večernjim časovima neki su se probili i uspjeli živi da izađu iz okruženja.

Bratunački profesor Miloš Mitrović, rodom iz ovog sela, rekao je da su mu na današnji dan u Podravanju ubijeni majka Ruža, koja je imala 65 godina, i stric Mihajlo koji je kasnije nađen bez glave.

"Stric Drago Mitrović, koji je preživio ustaško klanje u Drugom svjetskom ratu i živio bez moći govora sa traumama, ponovo je prije 30 godina uhvaćen i zaklali su ga potomci onih koji su ga klali 1941. godine. To je jedinstven slučaj da jedan čovjek doživi dva klanja u dva rata, za 67 godina života", naveo je Mitrović.

On je istakao da su neki Srbi bili blizu, skriveni, i čuli da mu je koljač rekao "preživio si `41, a sada sigurno nećeš" i odsjekao mu glavu, što znači da ga je lično poznavao.

Milojka Bibić je tog dana ostala bez braće Rada i Milovana, oca Miloša i majke Dikosave Marinković.

"Muslimanski vojnici opkolili su i napali selo sa svih strana, a onda su uz neopisivu galamu i uzvike `Alahu egber` upali u selo i ubijali sve što su stigli", prisjeća se Milojka kobnog dana, kada je bezuspješno pokušavala da izvuče ranjenu braću i roditelje iz okruženja.

Prema njenim riječima, muslimanski vojnici ubijali su sve redom - žene, djecu, starce, kao da su znali da nikada neće odgovarati.

"Ali, postoji i Božija kazna, ako ih već Haški tribunal i pravosuđe BiH ne žele procesuirati", rekla je Bibićeva.

Ona je istakla da je sraman odnos međunarodnog i pravosuđa BiH koji sude samo Srbima, a za njenu porodicu koja je ubijena u svom selu samo zbog toga što su bili Srbi, niko ne odgovara i pravde nema ni nakon 30 godina od zločina i 27 godine od završetka rata.

"Nema ništa od države u kojoj je ovako pravosuđe, u kojoj zločinci žive slobodno jer ih štite tužioci koji ne žele da podižu optužnice, skrivaju dokumentaciju, opstruišu procese i na kraju obavještavaju javnost da nema dokaza za podizanje optužnica, u kojoj sudije po različitim aršinima dijele pravdu i opstruišu istrage", smatra Bibićeva.

Bibićeva je rekla da se znaju imena žrtava i da je zadatak tužilaca da prikupe dokaze i podignu optužnicu jer se znaju i imena ubica, o čemu postoje svjedoci, što olakšava posao tužiocima koji opstruišu i na sve načine omalovažavaju srpske žrtve, njihove porodice i cijeli srpski narod.

Više od polovine ubijenih u Podravanju bili su civili, među kojima je sedam žena.

Cvijetin Šarac je ranije pričao da mu je tog tragičnog dana poginuo 30-godišnji sin Mitar, nedaleko od kuće, i zarobljen stric Veselin, koji je preživio strahovita mučenja i torture i ubrzo nakon razmjene preminuo od posljedica premlaćivanja.

On se povlačeći sakrio u jednu šikaru i gledao ubijanje civila, te nakon tri dana se izvukao na slobodnu teritoriju i došao u Miliće.

Borba se vodila cijeli dan i tek pod okriljem noći grupa stanovnika ovog sela, uz velike gubitke, uspjela se izvući iz okruženja zahvaljujući dobrom poznavanju terena, krećući se kroz šikaru.

Preživjeli su zaključili da su u napadu učestvovali komšije muslimani iz susjednih sela, koji su ih poznavali i poimenično dozivali da izađu iz kuća.

Dragutin Šarac je ranije Srni prenio da mu je brat Veselin pričao da ga je tukao lično Naser Orić. Poznavao ga je jer išao u školu sa Veselinovim sinom.

Svih 120 kuća i ostali privredni i pomoćni objekti u Podravanju tog dana su spaljeni, a prethodno je opljačkana sva srpska imovina.

Od 120 zapaljenih kuća u Podravanju - 80 još nije obnovljeno.

Kao znak sjećanja na stradale mještane i srodnike preživjeli stanovnici Podravanja izgradili su crkvu u kojoj obavljaju vjerske obrede i parastose za nastradale kojima su u znak zahvalnosti, na zidu crkve postavili spomen-ploče sa njihovim imenima.

Delegacije opštine, Boračke i Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Srebrenice položile su danas cvijeće kod spomen-ploče poginulima, koja je postavljena na zid hrama.