"Sistemi oba logora su bili zli, vrlo okrutni, sadistički. Nacisti i ustaše brutalno su istrebljivali ljude, potiskujući bilo kakav moralni kodeks. U njima nije bilo ni trunke obične ljudske saosećajnosti. Ni milosti nije bilo. Bio sam iznenađen koliko su slični, ali i koliko se razlikuju", rekao je Grajf u intervuu za "Novosti".

Prema njegovim riječima, razlika izmedu Aušvica i Jasenovca bila je u tome što su ustaše uživale u ubijanju svojih žrtava, dok su Nijemci koristili gasne komore, ubijali su ih sterilno, nisu željeli da im žrtve budu pred očima.

"Ustaše su, međutim, uživale da vide nečiju patnju, nečiji posljednji uzdah. Uživali su u ubijanju. Obožavali su smrt", rekao je Grajf.

U svojoj sutdiji, prvoj komparativnoj analizi Jasenovca i Aušvica u svjetskoj istoriografiji, na oko sedam stotina strana Grajf je opisao pedeset sedam ustaških metoda ubijanja i mučenja ljudi.

"Uz poklič "Za dom spremni", ustaše su svoje žrtve, prije svih Srbe, davile u Savi, trovale cijanidom, topile u sapun, ubijale čekićem, maljem, vješale ih, čupale im grkljane, odsijecale testise, vadile im dijelove utrobe, ubijale trudnice strujom... Dječje glave razbijali su o zidove. Za sve ove metode svirepog ubijanja koje su primijenjivale ustaše u Jasenovcu postoje dokazi", naveo je Grajf.

Ocijenio je da su ustaše očgledno željele da nadmaše zlocine Nijemaca, i u Jasenovcu su u tome i uspjele, ali, kako je istakao, vrhunac ustaških zlodjela su koncentracioni logori za djecu, koje nijedan njemački logor nije imao.

"Logori u kojima su djeca izgladnjivana do smrti tipičan su ustaški izum, koji potvrduje najmonstruozniji, neponovljiv zločin", istakao je izraelski istoričar Gideon Grajf.