"Jedne večeri došao mi je neko na vrata. Mračak je bio pao. Ja sam izašla, muž mi je ležao u kući, operisan, i komšinica je jedna bila sa mnom. Pojavio se čovjek, stoji na stepeništu. Ne poznajem čovjeka. Nije mi ništa rekao, udario me i ja se više ničega ne sjećam", ispričala je na početku svoje ispovijesti za RTRS Milosava Tojić.

Ovu žena živi sama. Muž joj je nedavno preminuo, sin po bijelom svijetu zarađuje za hljeb vozeći kamion, a kćerka se udala.

Milosava, kako kaže, nakon svega vjeruje jedino bijeljinskoj policiji koja je u najtežim trenucima za nju pokazala profesionalizam, ali i društvenu odgovornost.

Od tada pa do danas, bijeljinski policajci i kada skinu uniformu kontaktiraju Milosavu i nude svoju pomoć.

"O policiji našoj imam sve najbolje hvale. To su ljudi koje smatram isto kao da su mi rod rođeni. Tražili su od nas stalno da im kažemo kakva nam pomoć treba. Svašta su pomagali mužu. Pomagali su i meni", kaže ona.

Milomir Perović, policajac u penziji i Predrag Šarić, aktivni policajac, koji iz opravdanih razloga nisu htjeli pred kameru, prvi su prepoznali potrebe porodice Tojić.

Milosava kaže da su ih, nakon što završe smjenu i skinu policijsku uniformu, redovno kontaktirali i nudili pomoć - od vožnje ljekaru, nabavke životnih namirnica, pripreme ogrjeva za zimu. Empatiju su prenijeli i na mlađe kolege.

"Ona o svojim patnjama često priča. Imala je supruga, koji je bio ranjen u ratu, koji se borio za ovu državu i priča nam o tome kako je on bio ponosan na to što je bio borac Vojske Republike Srpske. Često se priča o tome kako treba da budemo zahvalni jer je on stvorio ovu državu, da nije bilo njega ne bi bilo ni Republike Srpske ni Policije Republike Srpske, i mi na neki način na to gledamo tako. To je naš mali doprinos koji možemo da pružimo njoj i da kažemo 'hvala' za to što je njen pokojni suprug uradio", kaže Milan Ivanić, policajac.

Milosava kroz suze kaže da bi joj najteže bilo kada bi ovdašnji policajci otišli na neku drugu lokaciju.

"To bi mi bilo isto kao i moje dijete što je daleko. Baš imam sigurnost u njih, povjerenje. Ne moraju doći, samo da me nazovu, meni bude lakše", priča Milosava.