Hrišćani se na Veliki petak sjećaju događaja kada je Isus bio vređan, šiban dok je masa vikala "raspni ga, raspni, krv njegova na nas i na našu djecu".

Na kraju je Isus razapet na brdu zvanom Golgota između dva razbojnika. Što se tiče običaja oko hrane na ovaj dan, još od davnina je ustanovljen strogi post.

On podrazumjeva post na vodi, odnosno hrani koja se ne prži na ulju. Tako danas po pravilima ne bi trebalo da jedete posni pasulj, ribu, prženi krompir, posnu paštetu i slično. U nekim mjestima se ne jede luk, ni bijeli ni crni, jer su po predanju rane Isusu Hristu namazane lukom kako bi ga što više rane bolele i pekle.

Većina hrišćana na današnji dan jede kuvano povrće ili sirovo voće i povrće.

U mnogim srpskim manastirima ustanovljeno je pravilo da monasi ne jedu čak ništa, sve dok sunce ne zađe. Tog pravila se pridržavaju i mnogi vjernici.

Takođe, prema tradiciji se izbjegava korišćenje viljuške, noža ili bilo čega oštrog, jer ti predmeti simbolizuju koplje kojim je proboden Isus.

Danas ne zvone zvona, već se oglašavaju klepetala. Hristova žrtva i njegova smrt na krstu je radi spiranja grijeha cijelog ljudskog roda i prethodila je najvećem događaju – Vaskrsu – kojim je Bogočovjek pobijedio smrt kao posljedice grijeha.