Srpska pravoslavna crkva (SPC) proslavlja danas praznik Svetog Dimitrija Solunskog, u narodu poznat kao Mitrovdan, u znak sjećanja na stradanje i smrt ovog svetitelja.
Ovaj svetac je život okončao u tamnici 306. godine kao borac za hrišćansku vjeru.
Dimitrije je rođen u Solunu u trećem vijeku poslije Hrista za vrijeme cara Maksimilijana. Kada je od cara dobio naređenje da progoni hrišćane, on se na to nije obazirao već je javno propovijedao hrišćansku vjeru.
Cara su obavijestili o neposlušnosti Dimitrijevoj, koji je preobraćao narod u hrišćanstvo.
Kada je car čuo da je solunski komandant i sam hrišćanin, naredio je da ga bace u tamnicu gdje je mučen, a potom pogubljen.
Solunski hrišćani su ga tajno sahranili, a na mjestu njegovog groba kasnije je podignuta crkva. Sveti Dimitrije je proglašen zaštitnikom grada Soluna.
Crkveni spisi navode da se Sveti Dimitrije mnogo puta javljao i spasavao grad od zemljotresa i nesreća. I danas se vjeruje da je čudotvorna snaga njegovih moštiju izliječila mnogobrojne bolesnike.
Prema narodnom predanju i žitijima svetaca, Dimitrijev grob je odisao bosiljkom i smirnom, pa je zato taj svetac nazvan Mirotočivi.
Kult Svetog Dimitrija veoma je živ i kod Srba, a u srednjovjekovnoj Srbiji posvećeni su mu mnogobrojni hramovi, uključujući i crkvu u Pećkoj Patrijaršiji i kapelu u manastiru Visoki Dečani.
Narodni običaj nalaže da se na Mitrovdan ostane kod kuće. Vjeruje se da onaj ko tog dana ne bude kod svoje kuće, cijele će godine biti van nje i noćiti po tuđim kućama.
Za Mitrovdan se vjeruje i da predskazuje kakva će biti zima. Ako je dan sunčan, navodno će zima biti blaga, sa malo izuzetno hladnih dana, pa svi gledaju u nebo. Ako na Mitrovdan padne snijeg, vjeruje se da će se zadržati sve do aprila.
U Srbiji postoji i vjerovanje da na ovaj dan ne treba grditi malu djecu, koliko god da su pogriješila ili bila bezobrazna, jer će navodno onda cijele godine biti nestašna. Žene se ne hvataju igle, makaza i vretena.
