Antonelu i Nadiu Karlini put je, s dalekih Havaja, doveo u Banjaluku. Ovdje borave sa svojom porodicom, a zbog poslovnog angažmana njihovog oca, Banjaluka im je dom na devet mjeseci.

- Kada sam došla ovdje, letjele smo tri dana i bila sam jako umorna kada sam stigla, zato je jedina stvar koju sam vidjela u tom trenutku aerodrom. Kada smo sjele u taksi, mogla sam da čujem taksistu kako priča i pomislila "ovaj jezik zvuči stvarno super - kaže Antonela Karlini.

O tome kakvi su domaćini naši ljudi čuje se nadaleko. Gostoprimstvo i toplina neraskidiv su dio svakog susreta, bilo sa starim prijateljima ili sa onima koji će to tek da postanu.

- Ono što sam ja primijetila su školarci. Stigli smo u neko čudno vrijeme ovdje i vidjela sam djecu sa školskim torbama na leđima na autobuskom stajalištu. To mi je bilo jako čudno jer u Americi imamo raspored takav da časovi traju od 8 ujutru do 3 poslije podne, ali ovdje nije tako. Ovdje je cijeli dan u različitim smjenama. Vidjeti djecu sa školskim torbama u 7 naveče.. to mi je stvarno bilo zbunjujuće - priča Nadia Karlini.

Promjena okoline često je dobra stvar i mnogima predstavlja izlaz iz sopstvene zone udobnosti i ušuškanosti. Osim toga što su upoznale mnogo ljudi, naučile dosta toga o kulturi i navikama naših ljudi, ova promjena im je poslužila i da promijene sopstvene navike.

Havaji su sinonim za odmor iz snova, havajske košulje, bezbrižnost i cijelu onu zabavu kakvu smo viđali na filmovima holivudske produkcije. Iz tog razloga, reakcija naših ljudi kada im ove simpatične sestre kažu odakle dolaze, nikada ne izostane.

- Ljudi su uzbuđeni, ali mislim da Havaji nisu toliko interesantni. Znam da nije u redu da to kažem, ali mislim da nije zanimljivo biti zaglavljen na ostrvu, to postane dosadno. Kada je voda svuda oko tebe, nema baš mnogo stvari koje možeš da radiš. I da, neki dijelovi ove zemlje su ljepši od nekih dijelova Havaja - priča Antonela.