Odlično se snalazimo i svi nas hvale, kaže Sandra iz Banjaluke. Uz narudžbu, sa gostima nerijetko i porazgovara. Posla u banjskom restoranu ima ali joj, priča, to ne predstavlja problem.
"Nije mi ništa teško, mogu sve sama, isto kao kod kuće," rekla je Sandra Radinković.
Nakon restoranskih obaveza, odlaže se kecelja i slijedi odmor. Za Sandru i njene prijatelje to znači odlazak u svijet velnesa. Plivanje, odlazak u teretanu i masaže su ono što ih čeka.
"Pošto treba da ojačam, radim druge vježbe, zato što to najviše volim. Super se družimo, slažemo se, pričamo razno razne priče, zabavljamo se," kaže Slađana Filipović iz Beograda.
"Ja sam vesela i volim da se družim sa svojim društvom," dodaje Nikolina Savić iz Prijedora.
"Uvijek dođem ovdje, lijepo se masiram, kupam se, družim se sa drugarima," rekao je Kristijan Zeljković iz Banjaluke.
Posebno su uživali u masažama koje su višestruko korisne osobama sa Daunovim sindromom.
"Refleksomasaža ima trostruko dejstvo, širi krvne sudove refleksno, radimo limfnu drenažu, holistički je metod i svaki put radimo komplet organizam," kaže Zoran Jelić, upravnik Daun sindrom centra Banjaluka.
Iz banjalučkog i beogradskog udruženja osoba sa Daun sindromom stiže najava o proširenju saradnje i otvaranju međunarodnog centra za rehabilitaciju. Plan je da se u Beogradu radi rehabilitacije djece sa Daunovim sindromom do šest godina, a u Banjaluci punoljetnih osoba. Beograđani hvale i dosadašnji način rada u Republici Srpskoj. Praktično, radi se po modelu dobre prakse iz jedinog centra u Јugoistočnoj Evropi koji se bavi rehabilitacijom Daunovog sindroma, a nalazi se u Puli u Hrvatskoj.
"Primjetili smo velike promene u smislu poboljšanja koncentracije, smanjenja nervne napetosti, boljeg raspoloženja, što je naročito bitno za našu djecu. Cijeli ovaj model EU koji je preslikan u Banjaluci omogućava da mi našu djecu rehabilitujemo i habitujemo," rekla je Marija Pavlović, predsjednik Udruženja osoba sa Daunovim sindromom Beograd.
Ponosni smo što je naš tim dio ovog projekta, kažu u Banji.
"U toku prošle godine mnogobrojna djeca sa Daunovim sindromom su bili kod nas na praksi, kao konobari. To se pokazalo kao pozitivno i lijepo iskustvo," kaže Milijana Kaerić, ZTC „Banja Vrućica“.
Sigurno će ga dugo pamtiti Nikolina i Kristijan. Tokom boravka u Banji između njih se rodila i ljubav.
