Milana ističe da je, prema tvrdnji majčine sestre Milice Bratić, njena majka rođena 1919. a ne 1923. godine, kako je upisano u ličnoj karti, jer se u stara vremena rođenje djece iz udaljenih sela prijavljivalo matičaru sa velikim zakašnjenjem.

U to doba, prisjeća se Milana priče starijih, često se dešavalo da je po dvoje djece iz iste porodice uvođeno u matične knjige sa istom godinom rođenja.

Starica Milka, koja je zakoračila u drugo stoljeće, teže komunicira sa nepoznatim gostima, pa je naša priča o njenom životu dopunjena sjećanjima kćerke Milane koja već devetnaest godina živi sa njom.

Milka je rođena u porodici Babić u sokolačkom selu Vrutci udaljenom od današnjeg administrativnog centra opštine Sokolac oko 16 kilometara.

Udajom za Slavka Kejića u selo Preljuboviće, Milka je rodila petoro djece, od kojih su pored kćerke Milane, danas živi sin u Njemačkoj i kćerka u Modriči.

Kada je nakon smrti oca Slavka, Milana odlučila da se vrati i sačuva imanje roditelja, njena majka Milka je bila dobrog zdravlja i radila je sve seoske poslove, ali već tri godine starica je nepokretna, mada se ne žali ni na kakve bolove i ne koristi nikakve lijekove.

– Život moje majke je bio težak, jer je u naše selo Preljubovići kasno dovedena struja i izgrađen vodovod, a morala je pomagati ocu, koji je imao radnike na paljenju krečane, pri izradi kreča od kamena – kaže Milana.

To je bio težački posao od koga su kuću kućili i hranili porodicu, u prvoj deceniji zajedničkog života bez struje, vode i dobrog puta.

– Moja majka iako uskoro navršava 101 godinu dobro čuje, jede sve vrste hrane, a posebno voli meso, keks i grickalice, ali i po čašu piva iz frižidera, koja joj bolje odgovara od bilo kakvog soka – ispričala je kćerka Milana za Srnu.

Ona kaže da je njena majka ostala bez oka nakon što je povrijedila krava, ali se oporavila i nakon toga plela vunene čarape i pape, sve do prije par godina kada je mrena počela da se navlači na drugo oko.

Milana danas i pored toga što njeguje staru majku, uzgaja pet muznik krava, prodaje mlijeko, čuva stado ovaca, brine o pčelinjaku, proizvodi sve vrste mliječnih proizvoda, dočekuje i ispraća svoje troje djece i njihove porodice.

– Ustajem rano, “otkidam” od svakog dana pomalo i tako postižem sve,radim poslove po kući i na imanju i svaki put kad uđem u kuću razgovor sa majkom mi predstavlja olakšanje, jer u našem nekada mnogoljudnom selu žive četiri mještanina, mnogo manje nego što je ranije u našoj kući bilo čeljadi – navodi Milana.

Za sada joj, kao vrijednoj domaćici i uspješnom poljoprivredniku, veliki problem predstavlja loš makadamski put dužine tri kilometra od prvog asvaltnog, kojim dolazi auto za otkup mlijeka, od koga danas najveći broj seoskih porodica na Romaniji živi.

Voljela bih, kaže, kada bi se odgovorni sjetili da poprave ovu dionicu prema njenom selu, jer bi tako djeca malobrojnih mješatana u Preljubovićima češće dolaziva i pomagali održavanju imanja.