Uprava za indirektno oporezivanje BiH osnovna je 2004. godine. Zakonom je definisano da sjedište Uprave bude u Banja Luci. U gradu na Vrbasu smješten je i jedan od četiri regionalana centra uprave.
Sve ove godine, institucija koja godišnje prikupi nekoliko milijardi prihoda, u Banja Luci je i dalje podstanar i to na pet lokacija u nekoliko objekata u gradu. Zgrada, koja je u centru Banje Luke poznata kao - zgrada UIO je dodjeljena na korišćenje.
To je zgrada na uglu ulica Bana Lazarevića i Vase Pelagića, površine 5.397,20 m², a Upravi je dodijeljena 2005. godine. Dio poslovne zgrade koji je dodijeljen na korištenje rješenjem Vlade Republike Srpske koristi se bez naknade, dok se drugi dio koristi po osnovu ugovora o zakupu i za isti se plaća zakupnina kao i za ostale poslovne objekte koji se u Banja Luci koriste za smještaj sjedišta Regionalnog centra Banja Luka i to na više lokacija.
Prostor koji trenutno koristi Uprava u Banja Luci ne zadovoljava uslove za normalno i nesmetano organizovanje rada zaposlenih u Glavnoj kancelariji, s obzirom na broj zapolsenih u Glavnoj kancelariji - njih 400 izvršilaca i u Regionalnom centru Banja Luka 313 izvršilaca.
Kako stvari funkcionišu u svakodnevnom radu, ispričali su nam zaposleni UIO u Banja Luci. Otvorili su nam vrata dijela Regionalnog centra u zgradi preko puta parka Mladen Stojanović.
Regionalni centar Banja Luka, smješten je na tri lokacije u gradu koje su međusobno udaljene više od dva kilometra. U zgradi preko puta parka smješteni su Grupa za kontrolu velikih poreskih obveznika, Odsjek za carine, Odsjek za provođenje propisa i Odsjek za poslovne usluge.
Skučene i neuslovne kancelarije, u kojima sjedi i po nekoliko desetina ljudi, neuslovni toaleti, uski hodnici, nedostatak prostora za arhivu - uslovi su u kojima rade zaposleni.
"Sami vidite, došli ste, malo ste pogledali prostorije. Vjerovatno ćete otići i na treći sprat, ne možemo se pohvaliti sa uslovima. Zgrada je prilično stara, mislim 40-50 godina, nisam iz Banja Luke, ali radim već dugo u Upravi za indirektno. Evo možete sad primjetiti u ovoj kancelariji gdje sjedi 10, sjedilo je nekad i 15 ljudi. Mi obavljamo vrlo složene poslove i zahtjevne, slažemo se između sebe pa smo malo i terenski radnici i tako. Nije malo, nego smo terenski, a jedan dio rada obavljamo u kancelarijama", priča nam Dušanka Milidrag, inspektor u kontroli velikih poreskih obveznika i dodaje:
"Međutim, nekad bude ozbiljna gužva, svi radimo ozbiljne poslove, pišemo zapsinike i sve druge poslove iz naše djelatnosti i smetamo jedni drugima. Najidealnije bi bilo da imamo kacelarije gdje bi sjedilo dvoje, troje ljudi da se možemo skoncentrisati i posvetiti radu".
I za ovako neuslovne prostorije, u kojima je teško posvetiti se radu, UIO plaća zakupninu. Za prostor u kome su smješteni zaposleni u Regionalnom centru Banja Luka i dio poslovne zgrade za smještaj Glavne kancelarije UIO u periodu od januara 2005. godine do maja 2021. godine UIO je platila na ime zakupnine 5.714.995,73 KM.
Zaposleni se svakodnevno bore da svoje obaveze i dužnosti blagovremeno završavaju i ispunjavaju, ali često, kažu, uz mnogo muke i truda.
"Naš stručni saradnik, koleginica koja se bori da se ti predmeti slože kako treba, ja vidim da se jako muči. Vidite svi su plakari popunjeni, pa se onda arhiva odlaže onda i gore na vrh. Vjerujte, to liči na neko skladište. Tu pored imamo jedu malu kancleraiju, tu sjedi koordinator i pravni savjetnik i naš šef koji na kraju hodnika sjedi u jednoj prostoriji isto koja je neadekvatna za funkciju i za posao koji obavlja. Generalno, uslovi nisu ma ni približno adekvatni kakvi bi trebalo da budu", dodaje za ATV Dušanka Milidrag.
Ne znamo koje nam je godišnje doba teže za podnijeti, kažu zaposleni u Regionalnom centru. Zgrada nema vlastiti sistem grijanja, a klima uređaji su dotrajli.
"Zimi se zagrijavamo, nije gradsko grijanje, nego se zagrijavamo preko Crvenog krsta, tako da svaki ponedjeljak patimo od hladnoće, dok se to zagrije, ponedjeljak je svaki dan smrzavanje. Tu primijetite jednu kvarcnu peć, pa se dogrijavamo. Što se tiče ljeta i klime, to je još gore. One su tako postavljene, pošto je nas puno, uvijek nekom smeta, sve je staro pa su i one stare", dodaje Milidragova.
Na drugom kraju grada, u banjalučkom naselju Hisete, u dijelu nekadašnjih prostorija "Glasa" smještena je Grupa za prinudnu naplatu i Grupa za tarifu, porijeklo i vrijednost odsjeka za carine.
Veliki problem na ovoj lokaciji su bile neuslovne prostorije arhive u koju je prokišnjavalo, pa su radnici mjesecima spašavali predmete i spise.
Sada su u situaciji da će ih, u ionako skučenim kancelarijama, predmeti, fascikle i registratori "zatrpati".
"Prostorije su neuslovne, manjka je prostorija. Dsota predmeta, dosta papirologije. Arhivu smo imali, koja je godinama prokišnjavala, tu arhivu smo dislocirali u naše kancealrije, stoji nam na stolu, da bi spašavali. Više od pola godine smo radili prekovremeno da bi se svi ti predmeti spasili, čija je rok, odnosno važenje deset godina, arhivska građa. Tako da evo, sad je to u našim kancelarijama, radimo tu, svakodnevno je s nama", kaže Tamara Obradović, saradnik za prinudnu naplatu u Regionalnom centru Banja Luka UIO.
Dodaje da se u ovoj kancelariji se rješavaju prigovori.
"Imamo potrebu i primanja stranaka. Mi nemamo uslove za takve stvari, ali eto tako, situaciji se prilagođavamo i mi".
Raštrkanost organizacionih jedinica Regionalnog centra Banja Luka znatno usložnjava i otežava rad zaposlenih.
"Znajući da smo na datoj adresi, Glasa Srpske, Skendera Kulenovića 93, na svim našim dopisima stoji ta adresa i naravno da se stranke obraćaju nama, na ovoj adresi. Pošto mi nemamo zvaničan protokol, naš zvaničan protokol je lociran u Regionalnom centru Banja Luka, ulica Mladena Stojanovića 7, mi stranku moramo da vratimo u regionalni centar da bi se zahtjev protokolisao i ponovo se kroz službene knjige vraćaju nama", kaže Obradovićeva.
Lično stranka, donosi i odnosi. I kad predmet dođe kod vas?
"Kod nas je u radu. Kada se predmet završi mi kroz službne knjige, interne dostavne knjige šaljemo u naš Regionalni centar gdje se sve ponovo protokoliše i šalje dalje", objašnjava.
I tako u krug, već godinama se vrte i zaposleni, i poreski obveznici koji poslom dolaze u prostorije UIO, ali i Uprava koja pokušava da dođe do konačnog rješenja.
Još 2007. godine, UIO je raspisala javni oglas za kupovinu zemljišta za izgradnju poslovnog objekta u Banja Luci, međutim, oglas je poništen jer nije dostavljena nijedna ponuda.
U međuvremenu, Savjet ministara je UIO odobrio 37.900.000 KM, od čega za - nabavku objekta 36.000.000 KM i za opremanje 1.900.000 KM.
Sreće nisu imali ni kada su raspisivani tenederi za kupovinu gotovog poslovnog objekta u Banja Luci - ponuda nije bilo. I kada su se poslije zadnjeg uspješno završenog tendera i zapsoleni i rukovodstvo UIO ponadali da bi konačno svi u Banja Luci mogli stati pod jedan krov i te nade su pale u vodu.
Za kupovinu zgrade, pored višegodišnjeg odobrenog iznosa, nedostaje 62,5 miliona maraka. Pisali su Savjetu ministara kako bi im bio obezbijeđen taj iznos. Podsjećaju, na svoju neprikosnovenu ulogu u obezbjeđivanju fiskalne održivosti i makroekonomske stabilnosti BiH.
Iako u Banja Luci već 17 godina zaposleni rade u teškim uslovima i neuslovnim prostorijama, samo u 2020. godini učestvovali su u prikupljanju više od sedam milijardi maraka bruto prihoda. Uprkos i takvom rezultatu i dalje su podstanari. Sve se politizuje, a mnogi zaboravljaju da bi zgrada UIO ostala u Banja Luci. To niko ne može odnijeti.
