U strogo povjerljivom dokumentu od 30. maja 1996. godine koji je u posjedu lista, Delić je naveo da onoliko sredstava koliko je dobila Srebrenica nije dobilo Goražde, a da se sa daleko manje sredstava branilo Sarajevo 1992. i 1993. godine.

Materijalno-tehnička sredstva za takozvanu Armiju BiH u Srebrenici dopremana su sve do rušenja helikoptera 7. maja 1995. godine, vazdušnim mostom, koji je, inače, predstavljan kao isključivo humanitarni.

O tome koliko su Bošnjaci sami poštovali Srebrenicu kao jednu od zaštićenih zona UN najbolje se vidi u jednom od Delićevih navoda u izvještaju.

"Kada su aprila 1994. godine počeli da dolaze prvi konvoji sa materijalno-tehničkim sredstvima mi smo organizovali dotur ka Srebrenici i Žepi, a da to ne ugrozi njen status zaštićene i demilitarizovane zone. Tako su pješice upućivane grupe sa materijalno-tehničkim sredstvima", navedeno je u Delićevom izvještaju.

Prema ovom dopisu, tri grupe su u jesen prenijele određenu količinu naoružanja, opreme i sredstava veze.

"Ovaj način je bio veoma spor i rizičan, te smo tražili način da ponovo otvorimo vazdušni most koji je funkcionisao u prvoj polovini 1993. godine kada je u Srebrenicu prevezeno pet tona materijalno-tehničkim sredstvima, 10 tona ubojitih sredstava", navedeno je u Delićevom izvještaju.

Delić se u dopisu žali i da su nelojalna borba za vlast i podjela po tom osnovu, loš odnos MUP i takozvane Armije BiH, ubistvo neistomišljenika i političkih suparnika (Vahida Šabića, Akifa Huskića i Hamde Salihovića), ratno profiterstvo i kriminal, loše organizacija odbrambenih snaga bili ozbiljni razlozi koji su doveli do pada Srebrenice u julu 1995. godine.

On je u svom dopisu Nasera Orića okvalifikovao kao kukavicu.

Delić u izvještaju, kako navode Novosti, pominje i "pozitivne rezultate" koji su zapravo masakri nad Srbima 1992. godine, ne samo u srebreničkom kraju već u cijelom Podrinju, od Skelana do Zvornika.